Kiša je lila neumorno iz olovnih oblaka nad Regalportom cijele noći. Kao da zrak nije bio dovoljno vlažan od samoga mora, kiša je još povećavala njegovu slanu težinu. Syd je bio naviknut na rajsku mediteransku klimu Stormhomea, koji je u svojoj nevjerojatnoj mirnoći nosio toliko neprikladno ime. No Stormhome je bio daleko, a Regalport upravo ovdje i sada. Niz stisnute popločene ulice je tekla bujica kišnice, šumeći između ugodno toplih kuća Lhazaarana. Syd je u svojoj dvokatnici imao pogled na susjedne zidine enklave kuće Thuranni, koji su se u tami te kišne noći nadnosili nad ostatkom grada kao nekakve građevine divova. Ulice su bile prazne, tjerajući čak i one najpijanije i najneumornije u suhi zagrljaj mnogih krčmi Regalporta.

Ono što je prekinulo monotono lupanje kiše po krovu Sydove 'rezidencije', je začudo bilo zvuk kucanja. U prizemlju, netko je kucao na njegova velika, snažna hrastova vrata, te je taj zvuk odjekivao kroz praznu mračnu kuću. No tko bi kucao u 4 ujutro, po ovakvom vremenu?

OOC: OK, ako te jako smeta hrvatski, ja se prebacim na engleski. Diajloge ću pisati na engleskom svakako. Slobodno improviziraj kako ti izgleda kuća i sve slično...samo mi nemoj improvizirati sa NPCeima (kak izgledaju, kaj rade, kaj pricaju, ko su i sl.)
This message was last edited by the GM at 18:42, Wed 27 June 2007.

Zbog silnog uzbuđenja koje ga je obuzelo zbog njegova otkrića trebalo mu je 5 minuta da shvati da je netko na vratima. Naglo je prestao skakati i vrištati i zbunjeno je pogledo oko sebe i shvatio da je nažalost još uvijek na istom mjestu. Iako nije bio poznat po svojoj opreznosti ovaj put je prišao svom radnom stolu i pospremio ono što je radio duboko u ladicu radnog stola. Zatim se lijenim koracima uputio drvenim stepenicama prema dolje. Nije ga baš bilo pretjerano briga tko je na vratima. Sve da je pred vratima bilo i krdo oraka, on bi ih sada srdačno zagrlio i pustio unutra.

Kako je Syd otvarao teška, hrastova vrata, tako se zvuk oluje izvana pojačavao. Vid mu je zamutila prašina kapljica koju je hladni vjetar zapuhnuo kroz odškrinuta vrata, te je tek nakon par trenutaka uspio razabrati tko stoji pred vratima. U ono malo svjetlosti koja je dopirala iz kuće, ocrtavala se mračna silueta. Svoje krhko tijelo je skrivala ispod teškog plašta od tuljanove kože, te su jojs se samo oči caklile od odsjaja svijeća. Njezin nježni glas kao da je preo u oluju, no nije bio glasniji od šapta.

"Good morning, mister Lyrandar. I hope I haven't been interrupting your sleep? I would need to talk to you..." Koraknula je prema naprijed, očito želeći unutra.

Ne odajući ničim da je iznenađen iznenadnom posjetiteljicom Syd je jednostavno rukom pokazao da slobodno može ući, slabašno se nasmiješio i rekao " I never sleep." Bez riječi je poveo svoju gošću do prostorije lijevo od ulaznih vrata, pustio ju je da hoda ispred njega i kad ju je uveo u maleni starinski dnevni boravak ponudio joj je da sjedne u naslonjač nasuprot kamina. Sve oko njih je odavalo neki pomalo mistični štih. Prostorija je bila okrugla i posvuda su bile knjige i ispisani, zgužvani svitci. Kod prozora se nalazio veliki crni radni stol, a u sredini bio je okrugli stolić s dva naslonjača. U jednom je sjedila gošća dok je Syd bez riječi stajao pokraj kamina gledajući u nju. Prošlo je nekoliko trenutaka tišine ispunjene samo zvukom vjetra izvana kad se Syd iznenada stresao i kao da je postao svjestan da ipak nije sam rekao: " Oh, this was so rude of me, would you like a cup of tea maybe? You look a tad bit frozen."

Žena je ostavila svoj plašt na vješalici pokraj vrata odmah nakon ulaska. Bila je nešto niža od Syda, i izgledala je poprilično krhko. U kontrastu as njezinom snježnobijelom kožom, nosila je tamno crne vrećaste hlače i usku tuniku od tamne svile. Njezine male grudi su se ocrtavale ispod odjeće, no činile su ju više nego ženstvenom. Hodala je lakim korakom, poput plesačice, ili možda akrobata, te se okrenula prema Sydu (kada su hodali prema prostoriji sa kaminom) i nasmiješila se. Ispod crne kose su joj se skrivale vitke vilenjačke uši, tek malo provirujući ispod crne izmaglice.

Kada se posjela na naslonjač, progovorila je, no sada malo glasnije: "No thank you. The fireplace will do me just fine. Now, I wouldn't want to keep you in the dark for too long, and my time is limited, so we should be done with this as quickly as possible. My name is Fiera...and I have come here to share some information with you. You might not know me, or trust me...but believe me, you'll be interested!"
This message was last edited by the player at 12:13, Fri 16 Mar 2007.

Syd je šuteći gledao u nju misleći u sebi kako je zaista privlačna. Tek kad mu je iznjela svoju ponudu, tek onda joj se zaista posvetio. " Young lady, I wouldn't believe my own mother so that souldn't worry you too much. But do share with me that information, I also have I feeling I will find it interesting. After all, how could one say no to such a fine lady." Blago pokroviteljski joj se nasmješio a zatim se odšetao do svog stola i udobno se smjestio u svoj najdraži naslonjač i s nestrpljenjem čekao ono što mu ima za reći.

Vilenjakinja kao da nije primijetila Sydov kompliment, te samo nastavila. Nije skidala pogled sa Sydovih očiju, kao da očekuje nešto od njega. "The information I have to offer will surely prove to be of interest to a person of your academical inclination. But before I say anything, I must warn you that I do not propose or suggest a course of action you would take in the future, and because of that, I will not take the responsibility when, and if, you act on the information given." Ne čekajući da se Syd složi ili odbije, Fiera je nastavila.

"In about one day and 3 bells (OOC: 3 hours), an Orien sponsored ship will sail in Regalport. The ship is coming from the north eastern shore of Xen'Drik, carrying some artifacts from the continent. More precisely, the ship is carrying a certain scroll, or a book, my information is not sure on the exact nature of it, which is noted in the history under the name Hagaz'Al Tosh. Or, if translated from Giant, the Arcanum Formulae and Scripture of the Planescape. As I am sure you are informed, this is an artifact of the long lost Giant civilization on Xen'Drik, which is presumed to contain some of the Giant arcane lore regarding the planes. Now, the Hagaz'Al Tosh is in the hands of a Lhazaar pirate-merchant who owes his allegiances to a certain scion of the House Orien, whose name I shan't divulge at the moment. The Orien Scion will arrive in Regalport in two days, and transport the Hagaz'Al Tosh to its final destination, which is unknown to us."

OOC: Kad napravis charactera, mozes rollat knowledge history, pa cemo vidjet dal mozda Syd zna nekaj vise o tome...;)

21:31, Today: Syd rolled 18 using 1d20+8. knowledge history

OOC:

Hagaz'Al Tosh (The Arcanum Formulae and Scripture of the Planescape)

Ovaj slavni tekst je poznat pod kraćim nazivom Plane Formulae. Najveći stručnjaci i istraživači koji se bave istraživanjem Xen'drika tvrde da je taj tekst neka vrsta 'dnevnika rada' jednog istraživačkog tima divova, koji su se bavili Eberronovim planeovima. Ono što se uspjelo saznati iz fragmenata nekih prijepisa tog teksta je da su istraživači saznali kako predvidjeti pojavljivanje tako zvanim manifest zona na Eberronu, te razvili niz korisnih magija koje služe u te svrhe. Neki čak tvrde da su ti čarobnajci divovi otišli tako daleko u svojim saznajima, da su otkrili način stvaranja neke vrste manifest zona. U svakom slučaju, Kuća Orien je pokazala velik interes za ovo područje, te je u suradnji sa Morgrave University-em iz Sharna poslala više bezuspješnih ekspedicija na Xen'drik.

Dok je Fiera govorila Syd je kuckao prstima desne ruke po crnom drvetu svoga radnog stola. Par puta je podignuo obrvu na spomen pojedinih imena i mjesta ali ništa nije rekao. Nakon što je završila tišina je vladala još nekoliko seknudi a kad se Syd uvjerio da je rekla sve što je naumila, prestao je kuckati i uzeo obližnje pero u ruke i počeo ga prevrtati po prstima djelujući pomalo nezainteresirano i nadasve cinično, govoreći:  " Yesss...I do have some knowledges about the things you mentioned...yesss...but tell me, what is it to you? What is your benefit in all of this? Please don't mind my curiosity, but I would like some more details should I decide to participate in such a hmmm intriguing quest." Ispustio je sve čime se dosad igrao iz ruku i zagledao se u Fieru. Ali nije ju gledao onako "sydovski", zbunjeno, već ju je gledao prodorno i ozbiljno. Gledao ju je poput čarobnjaka koji ne prihvaća "ne" kao mogući odgovor.

OOC: looool...napisala sam čarobnjak...looool...osjećam se kao da sam u heri poteru..loooooooool

Fierine tanke usnice se razvuku u vučji osmjeh, te ona kimne glavom kao da je očekivala tako nešto. "My superiors do not wish for such a discovery to stay hidden in an Orien laboratory or library. You, as a representative of House Lyrandar and an associate of the Twelve, on the other hand will represent the interest of the academic circles. Is this not a reason enough?"

OOC:
Procitaj si o Twelvu u ECSu...ja sam pretpostaviuo da se Syd tamo skolovo...pa bi imao i neke veze s njima (ako ne, reci, pa cu editat post).

" Oh, I see...it is for the greater good. Well in that case I'm nothing but a servent of knowledge. One cannot defy the ways of magic. Oh, I learned that over the years." Nasmijao se, a zatim je zastao na nekoliko trenutaka kao da je zaboravio nešto. Sjetio se knjge koju je spremio neposredno prije posjeta mlade dame. Samo je odmahnuo glavom, pomalo u nevjerici i nastavio kao da se ništa nije dogodilo. " Yes, let me be quite frank with you...I would like to take part in this little adventure. Its been a while since I've seen any action so your offer is welcomed. Oh oh, and yesss...will there perhaps be a...hmmm...decipher's fee? " Ovu posljednju rečenicu izrekao trudeći se ne puknuti od smijeha i silno želeći zadržati ozbiljan izraz lica. U pokušaju da to izvede ustao je od stola, pošao prema prozoru i okrenuo se leđima svojoj sugovornici gledajući u oluju koja je bjesnila vani. Nastavio je malo ozbiljnijim glasom. " Is there anything else you think, I mean your superiors think is worth mentionating to this wizard? " Okrenuo se držeći ruke prekrižene na leđima i laganim koracima ponovo krenuo prema kaminu i dalje uporno gledajući u Fierine oči.

"Oh, mister d'Lyrandar...I see you have misunderstood me. Neither me nor my employers will participate in any actions you decided to take based on this information. If you decide for such a priceless artifact to fall in the wrong hands, so be it." Vilenjakinja nije izgledala kao da se šali, a ni kao da će popustiti po tom pitanju. "The ship's name is Sea Shard, and its captain's name is Fingel the Ram...as I have said before, it will arrive tomorrow. And it will not take more than a day for an Orien courier to transport the book from the ship."

Fiera se ustala, te okrenula prema izlazu. "I hope you will make the right decision, mister d'Lyrandar. If you do not have any more questions, I shall take my leave!?"

" Yes yes of course...I didn't think for a second that whoever is in your command would risk their name being mentioned in such a case." Zvučao je pomalo ljutito i blago iznervrirano. " And lady Fiera, that is your name if I got it right...I hope you understand that since I have total command of this case I aslo have aspolutely free will to do whatever I find apropriate with this, how you so much enjoy emphasizing, priceless artifact. " Ljubazno joj se naklonio u znak poštovanja iako u njegovim riječima nije bilo nimalo ljubaznosti ni blagosti. Zvučao je hladno što je bilo u potpunoj suprotnosti onom istom srdačnom čovjeku koji joj je otvorio ta ista vrata. " I shall excort you to the exit." Uz još jedan blagi naklon pokazao je rukom prema hodniku i pustio Fieru ispred sebe.

Vilenjakinja se bez riječi okrenula i prohodala kroz hodnik do vrata. Zaogrnuvši se svojim plaštem kod izlaza se još jednom okrenula prema Sydu i blago naklonila, kao da se ispričava za nešto. Nakon toga je stupila van na cestu, nestavši u oluji isto onako brzo kako je i stigla.

Syd je gledao za njom nekoliko trenutaka a zatim je zatvorio teška drvena vrata s velikim treskom. Izgledao je iznervirano i mrmljao si je nešto u bradu dok se uspinajao uz stepenice. " What do they take me for...a petty thief. How typicall it's beacuse of those damn so called sea barons...all just thives...just because I happen to live here does not mean I am a thief..." I dalje je nazadovoljno mrmljao sebi u bradu kad je shvatio da se nalazi pred vratima svoje radne sobe. Ušao je u nju i pronašao svoju mačku kako vjerno čuva njegove knjige i pergamente. Uzeo ju je u naramak i uputio se prema spavaćoj sobi koja se nalazila preko puta svejednako mrmljajući... " What do they take me for...

Zvuk zvona koji je odzvanjao gradom je probudio Syda iz njegova sna. Otvorivši oči u polumraku svoje spavaće sobe, izbrojio je jedanaest zvona...što je značilo da je već bilo rano podne. Sunce je lijeno probijalo svoje zrake kroz tamne zavjese sobe, te se izvana čula potmula graja grada i luke. Oluja je očito prestala, no njegov Lyrandarski nos je osjetio vlagu i težinu zraka koja se zadržala još od sinoć...

Iz prizemlja kuće su se čuli tihi koraci, te pjevušenje ženskog glasa. Riječi se nisu razabrale, (ako ih je uopće i bilo), no Syd je znao da je to spremačica. Uz zvuk škripanja stepenica, žena je došla gore, te brzo pokucala po vratima Sydove spavaće sobe, te ne čekajući odgovor, gurnula glavu unutra.

"Good mornin', master d'Lyrandar! Me was just on me way to the market, and me reckoned you would want a breakfast...so what'll it be?" Za Hazalu se nebi moglo reći da je bila lijepa žena...već je zakoračila u svoje pedeste, te je tamni busen kose vezan u punđu na njenoj glavi već dobio svoje sijede šare. Njezino half-orcovsko nasljeđe je bilo očito zbog malih izbočenih kljova iznad brade, i sivkasto-zelenkaste koloracije njene kože.

Otkada je Ty stigao u Regalport, Hazala je dolazila svaka dva dana, da pospremi kuću i obnovi zalihe iz smočnice...Ty nije pitao zašto, no vrlo vjerojatno se njegova majka pobrinula kada je kupovala kuću da uz nju dođe i žena koja će se brinuti za nju.

Syd se ustao i sjedio na rubu svoga kreveta kad je Hazala pomolila glavu kroz vrata. U prvom trenu nije shvatio što se točno traži od njega ali je shvatio da bi trebao nešto odgovoriti. " Good morning dear...you know my taste, so buy me anything that you'll find sutiable...hmm...maybe I would like some eggs, and mmm bacon or something like that...I'll let you decide. " Malo je zastajkivao u govoru kao da pokušava barem na sekundu zadržati koncentaraciju. " But please, I need coffee, a lot of coffee." Ustao je i uzeo svoj ljubičasti kućni ogrtač i krenuo prema prozoru i razmaknuo zavjese. Doslovce ga je zasljepilo jako sunce izvana te je brzo navukao zastore natrag. " Well I reckon the storm is over."

Hazala je promrmljala nešto na grlenom orkovskom, te se spustila u prizemlje. Nedugo zatim je Syd čuo otvaranje vrata u prizemlju, što je jedino moglo značiti da je ona otišla na tržnicu.

Hodao je u polumraku svoje sobe nekoliko minuta želeći se razbuditi, a zatim je krenuo prema vratima velikog starinski ukrašenog ormara i otvorio ih. Pogledom je tražio nešto prikladno za obući i naposljetku se odlučio za dugi crveni baršunasti plašt, crne hlače i crnu košulju, također baršunastu. Syd je smatrao da je njegova crveno crna kombinacija najbolje što ima u ormaru. Nakon što se obukao prišao je ogledalu i skupio svoju dugu plavu kosu u rep i izvadio lulu iz ladice stola. Plašt je prebacio preko ruke, obući će ga tek nakon što pojede. Spustio se u dnevni boravak i sjeo za svoj stol leđima okrenut vratima gledajući ulice Reagalporta. Malo se nakašljao i tiho opsovao a zatim je zapalio svoju lulu i pušeći čekao Hazalu da se vrati.

Na stolu u dnevnom boravku ga je dočekao primjerak Korranberg Chroniclera. Sydove omiljene novine su stizale dva puta tjedno, te ih je Hazala vrlo vjerojatno donijela u rano jutro kada je stigla u Sydovu kuću. Veliki naslov koji se crnio privukao je Sydovu pažnju. Ispod njega se nalazio veliki portret princa Ryger ir’Wynarn.

Tekst je glasio ovako:

House Tharashk Announces Lhazaar Investment Pacts

ZARASH’AK—House Tharashk announced on Zol an ambitious set of dragonshard prospecting ventures in the Lhazaar Principalities, a northeastern confederacy of sea barons and merchant princes.

“Tharashk’s knack for dragonshard extraction is known across Khorvaire,” said triumvir Khundar’aashta from the House compound in the Shadow Marches. “And we have every confidence that, in conjunction with our local partners in Regalport and beyond, our efforts in the Principalities will be just as profitable.”

Members of the Finder’s Guild from the House Tharashk’s Aashta family will direct the new ventures, Khundar’aashta said. House prospectors are already working with Prince Ryger ir’Wynarn’s Seadragons for transport to several remote islands in the Lhazaar archipelago. Other sea barons are being offered similar transport deals in exchange for a percentage of profits from dragonshard prospecting.

House Tharashk’s announcement caught many house watchers by surprise, because the Lhazaar Principalities have never been considered a lucrative source for dragonshards. But some Lhazaar princes said they’d seen evidence of dragonshard wealth with their own eyes.

“The Tharashk prospector came back with a chest full of dragonshards the size of my fingers—after only two weeks searching an island in my realm,” said Prince Kaelisk, commander of a Lhazaar fleet anchored at Stonespur Island. “The terms could be better, of course, but anyone in the merchant business says that. Suffice it to say that our agreement should be lucrative for both House Tharashk and for all under the protection of my Coldtide Fleet,” he said.

Hazala se vratila nakon nešto duže vremena nego što je Syd očekivao da će joj trebati. U svojim snažnim rukama je nosila dvije košare pune namirnica, te ih zahvalno spustila na pod pokraj vrata kada je stigla. Oznojenog čela, počela ih je otpakiravati i nositi u malenu smočnicu pokraj kuhinje.

Pričala je za vrijeme toga: "I see you've managed to get out of that bed of yours! My husband always told me, Hazala don't you sleep until midday or I'll beat it out of you! There's work to do! And now, I must admit, when he's five feet under, I agree with him...I would even forgive him the bruises and the tears. Maybe you should get a husband...or a wife. Or whatever you rich people have." Njezino brbljanje se nastavilo. "I was down to teh port in the mornin', and a ship from Sharn arrived. With Brelish soldiers...would you believe it? I mean..."

Syd ju je nezainteresirano slušao i samo se na trenutak osvrnuo na njezine riječi. " Yes, I will definitly consider your advice, I could use a husband or a wife, I'm not a picky person. Now could you be so kind and make me my breakfest, I have places to go, things to do. " Nasmješio joj se i nježno joj namignuo za što je znao da svaki put upali. Iako ga je smatrala " rich snobby person" ipak nije mogla odoljeti njegovom zaraznom dječakčkom šarmu.   " Oh oh and what was that you mentioned...something about Sharn?" Ustao je i pošao do vrata i naslonio se na dovratak dok je ona i dalje nosila namirnice do smočnice.

Kada je čula Sydov ponovljeni zahtjev za doručkom, Hazala je nervozno otpuhnula. No, unatoč tome mu se nasmiješila i krenula prema kuhinji. Kroz par minuta, miris pečene slanine i jaja se počeo širiti kroz kuću, te mu ih je ona nedugo zatim servirala na stolu. Uz hranu, donijela je na stol i neizbježni lonac kave, iz kojeg se pušio onaj grubi miris kofeina.

Dok, je on jeo, Hazala je nastavila sa smještanjem namirnica u smočnicu. Yes, a city from Sharn. It has that flag with towers, and the banner of Breland. Its a mighty looking warship, I tell you. With ballistas and catapults, and a lot of soldiers. Probably somebody important came with it to the Prince. I wouldn't know. Oh, yeah...one more thing. I met that no good of a shifter..what was his name?! The one who owns a bookstore. He told me to tell you that a new shipment of books had arrived..." Shifter o kojem je Hazala pričala je bio jedan od mnogih trgovaca u Regalportu, vlasnik jedne od rijetkih knjižara na otoku. Zvao se Puler, i bio prilično obrazovan za jednog njegove vrste. Syd je do sada već kupio neke knjige od njega, ali njihov odnos je ostao samo na tome. Kupo-prodaji.
This message was last edited by the GM at 14:29, Mon 19 Mar 2007.

" Now now, US of all people should not have such silly prejudice. So what if he is a shifter, he is a shifter with one great taste in books." Brzo je trpao hranu u usta i izgovorene riječi su zvučale dosta nerazgovjetno. Komadići hrane su mu ispadali iz usta dok je govorio što je njega čini se silno zabavljalo pa je to samo polučilo još gori prizor. " Fhank you fery much Bazala, fhe food is great, I'm lofing it. I fhink I shall go and zee my vriend right nof and you are excused for z fay. "

"Excused? You treat us like dogs and even expect us to be grateful! Oh, my man always said.." Hazalino prigovaranje se, kao i uvijek, nastavilo u nedogled dok je dovršavala sitne poslove u prizemlju. Zalupila je vrata još uvijek si mrmljajući u brk, u svojem tipičnom ne-raspoloženju.

Dok je Hazala izlazila van iz sobe Syd se nespretno pokušao ispričati i zaustio:  " But I didn't mean it like that..."ali hrana je spriječila da riječi budu išta više od nerazgovjetnog mrmljanja, a Hazala ionako nije pokazivala nikakav interes za njega. Pomalo tužno i zamišljeno je zabio glavu natrag u tanjur, a kad je pojeo natočio si je šalicu vrele kave i otpio gutljaj. Zatim je ustao od stola i krenuo prema kaminu ispred kojeg su se nalazile crne kožne čizme. Sjeo je na naslonjač i obuo ih pritom se pitajući kako su dospjele ovamo. Uzeo je plašt i zaogrnuo se njime tako da mu je dugi rep kose padao po torzu. Izlazeći van iz dnevnog boravka primjetio je u kutu svoj štap. Taj štap nije imao nikakvu fukncionalnu vrijednost jer Syd su noge savršeno služile, on ga je uzimao tu i tamo jer se s njime osjećao mudrije. Zahihotao se kao djevojčica pri toj pomisli ali svejedno ga je uzeo. Štap je bio napravljen od finog crnog drveta s srebrnom drškom u obliku mačje glave. Prije izlaska van još se jednom pogledao u ogledalo u hodniku i zaključio da sasvim pristojno izgleda, malo si je popravio crnu kopču koja je držala plašt i iskoračio na užurbane ulice Regalporta...

Zakoračivši van na usku ulicu, Syd se počeo probijati prema trgovačkoj četvrti uz more. Regalport je bio smješten na istočnoj obali otoka Greentarn. Sydova kuća se nalazila u četvrti udaljenijoj od mora, koju su lokalni stanovnici zvali Prinčevska Četvrt (Prince's Quarter), jer su se tamo nalazile kuće onih bogatijih i moćnijih. Sama enklava Kuće Thurrani se smjestila nasuprot Sydove kuće, zauzimajući cijelu dužinu te ulice. Sa te strane su se jedino vidjele visoke kamene zidine, i crveni krovovi građevina unutra. Na vrhu zida su se šetkali vilenjački čuvari, izgledajući zastrašujuće u ljubičasto crnim oklopima koji su se ljeskali na suncu.

Dok se spuštao prema luci, Syd je imao krasan pogled na cijeli grad, obasjan popodnevnim suncem. Na pozadini ljeskajućeg plavo-zelenog mora, drvene kuće Regalporta su se zbile jedna uz drugu, nadnoseći se sa svojim smeđim i crvenim krovovima nad popločene ulice. Na dokovima luke su bili usidreni mnogi brodovi, većina njih dio prinčevske flote Seadragon. Što se više približavao luci, to mu se vidik smanjivao, a buka rasla od sve mnogobrojnijih krčmi. Pulerov maleni dućan se nalazio u jednoj slijepoj ulici u Lučkom Gradu (Port Town, isto jedna od četvrti). Ispred samog dućana su dvije dame sumnjivih morala nudile svoje usluge. Njihov posao je počeo od ranog jutra, što se razlikovalo od ostalih gradova u Khorvaieru. Mnogi brodovi su stizali s ranim jutrom, a nije bilo boljeg i bogatijeg klijenta nego svježe pristiglog mornara koji je tjednima, ili čak mjesecima, bio na otvorenom moru.

Pulerov dućan je bio otvoren, te su slabašna bukvina vrata bila odškrinuta, te je iznutra dopirao Pulerov kreštavi glas. Upravo kada je Syd ulazio, pokraj njega je projurio proćelavi gnom u žarko narančastoj halji. Iako je zapeo za Syda, nije se ni osvrnuo, te se njegova sjajna ćela izgubila dalje niz ulicu.

Kada je Syd stupio nogom unutra, Puler je bio okrenut leđima od vrata, pokušavajući dohvatiti jednu od knjiga na vrhu police. Malena prostorijoca koju je Puler nazvao 'knjižarom' je bila prenatrpana knjigama. Sve police su bile pune, te je još tolko knjiga ležalo razbacano po podu, stolu i malom ofucanom divanu u kutu. Stepenice koje su vodile na kat, u Pulerovu spavaću sobu, su bile isto tako zatrpane knjigama.

Puler je bio debeli, mekani shifter, koji nije mogao biti dalje od svojeg primalnog nasljeđa. Nije bio mišićav, nije bio jak i nije bio visok...maleni debeljuco koji je kreštavo govorio...ali i nabavljao vraški dobre knjige. Kada je Syd ušao, Puler se nije udostojio ni okrenuti, već uzviknuo: "For the sake of the Flame, Oglin, I told you!!! I will not sell you the Xen'drik Compendium of Beasts for such a trivial sum! That would be a crime against Aureon!"

Čim je Syd zakoračio u knjižaru njegovo je lice poprimilo sanjarski izraz a njegove prodorno plave oči su se zasjaile od sreće. On je bio apsolutno zaljubljen u svaku od tih starih, prašnjavih knjiga. Još dok je bio mali dječak majka ga je morala za kosu izvlačiti van iz knjižara jer da je bio do njega on bi cijelo obiteljsko bogatstvo potrošio na knjige. To je bio jedan od razloga zašto se njegova majka pobrinula za njegov smještaj ovdje u Regalportu. Znala je da ga je ostavila samog s novcima da bi za par dan bio gol i bos ispod mosta okružen gomilom knjiga.

Hodao je koliko se moglo hodati u tako skučenom prostoru i radoznalo gledao u raznovrsne naslove knjiga. Znao je kakav je Puler i zato ga je pustio da se izživi. Primjetit će ga kad tad a Sydu se ionako nije žurilo. Vrlo vjerojatno će ga Puler morati tjerati van iz knjižare...

"You're not giving me the silent treatment Oglin! You know I sold you my last copy of Ugrosh'mal'hak's Animals, Herbs and Outer Plane Beings, Part III for a petty change. Now...now you should sell that wife of yours or something, and at least try to manage your research spending. And don't even try with that line: I was a librarian in Korranberg! If you were a librarian in Korranberg, you would never leave for this sewage hole..." U tom se trenutku Puler pobjedonosno okrenuo sa velikom knjigom u ispucalim kožnim koricama u svojim debeljuškastim rukama. "S-S-S-Syd!!! How l-l-ong hav-v-ve you been standing there? I thought it was that no good of a gnome Ogli-i-i-i-i-n..." Puler bi uvijek počeo mucati kada mu je bilo neugodno ili kada se uplaši. U njegove tamne obraze je navrla krv, te su mu sitne, predatorske oči počele zvjerati po knjižari.

Tek kad je Puler znatno povisio ton glasa, tek onda se Syd zbunjeno okrenuo držeći u ruci knjigu veću od njega samoga. Gledao je u Pulerova leđa i trudio se da ne prasne u smijeh. Kad je Puler napokon shvatio kome se obraća Syd je počeo govoriti začuđujuće hladnim i mirnim glasom. Štoviše zvučao je poprilično uvrijeđeno. " I have been standing here long enough, that is all you need to know. Is this the way one welcomes ones most regular customer...not to mention how much money have I left here. You know this might make me reconsider the offer I got the other day from a much much more respectable bookstore. They were so kind to me and offered me their full book asortiman, and they even called me Lord Syd. Now that was an honour...but this..." Složio je snobovski izraz lica koji je graničio s gađenjem gledajući u nered oko sebe. Međutim cijelo vrijeme njegove svijetle oči su se smijale...

"B-b-b-ut Syd...I didn't mean it. I thought the little bugger was still here. Y-y-you...I mean your L-l-l-ordship...knows that I have always va-l-l-lued your loyalty t-t-to my store-e-e-e..." Pulerovo lice se još više zacrvenilo, te mu se ostatak govora izgubio u polugušenom mucanju. Knjiga mu je ispala iz znojnih ruku, te sa sagnuvši po nju lupio o kut stola u glavu. Uz uzvik bola se opet uspravio, te nastavio zuriti u Syda. "You, you, you...there's no other bookstore in Regalport!" Zagrabio je par listova pergamenta sa stola, i zgužvane ih bacio na Syda.

"You know...I think I'll sell those new books to Oglin now. He's cheap, but at leasthe doesn't make fun of me!"

Syd se doslovce gušio od smijeha kad ga je Puler počeo gađati paprima. Spustio je onu knjigu na obližnju hrpu knjiga i prišao Puleru blago se smješeći. " Oh, come on you have to admit it was funny. You should have seen you face. And besides you know me, I always make fun of people. But all right if you really want to sell, actually give away those books to Oglin. Me on the other hand, I would give you a whole bunch of money for them. But I'll understand if you are determined..." Syd je cijelo vrijeme govorio kao da je uvrijeđen i vrtio je nedužno štap u ruci i dalje prijateljski gledajući Pulera.

"I'll...I'll think about it." Opet, ali ovaj put pažljivo, se sagnuo preko svojeg velikog trbuha da pokupi onu knjigu koja mu je pala. Podižući je, pažljivo ju je pregledao sa svih strana. Zadovoljno zaključivši da je neoštećena ju je odložio na jednu od hrpa knjiga na podu, te opet pogledao Syda. "And what is his L-l-l-l-ordship doing in my plain store?" Iako je zamuckivao, usta su mu se razvukla u široki smiješak, otkrivajući redove bijelih, oštrih zubi.

"My maid informed you have a new shipment of books. So I came to see that new collection. That and I have a full pouch of gold pieces eager to be spent. " Syd je neupadljivo zazveckao vrećicom zlatnika, ali ipak dovoljno upadljivo da Puler to primjeti. " Besides I haven't been here a while so I wanted to see how's business." I dalje je malo razgledavao po trgovini, a zatim upitao." And I wanted to ask do you by chance know somebody willing to participate in a little adventure for a nice fee. Nothing dangerous, just retaining a certain object. " Značajno je pogledao Pulera kako bi bio siguran da je ovaj shvatio što je htio reći i dalje se nonšalantno šećući po skučenoj knjžari...

"Ha...maid! That woman has such a temper, I'd say she had a harpy for a grandmother! I don't know why do you keep her around. Debeljuco se zahihotao svojoj šali. "About the books...I can show them to you later today. Still haven't had the chance to take a look at them. But there are some great pieces of art there...the new Iglend novel Cyclopean Islands, a research essay written by a team of Morgrave docents about the alchemical properties of vampire dust...great works! Great works! To je ispričao u jednom dahu, te se toliko zajapurio i zadihao da se činilo da će se odmah srušiti na pod.

"About knowing somebody...there is someone. B-b-but I don't know if he would be, well...eh...suitable. You see, there's a cousin of mine who should arrive today. He's from Varna (OOC: grad u Eldeen Reachesima)...and he had some trouble with the law so he decided to come here, to stay with me. You see...I don't like him. W-w-w-who would like such a-a-a-an...idiot." Puler je opet počeo mucati kada je pričao o rođaku, te su mu se nosnice raširile. Očito nije vezao baš dobra sjećanja uz tog čovjeka. "If you could get him off of my hands, even for a few days, I'd be grateful. And I think he could help you!"

Syd je jednostavno odgovorio na Pulerovu opasku." She makes good eggs and bacon and one heck of a strong coffee. "Yesss...show me that book and by all means I shall come around today again so see that shipment. And your cousin...tell me is he any good, I don't mean to be rude but is he like you? And I don't mean it as a bed thing, being you...its just I need somebody less smarter, tu je pokazao rukom na Pulera želeći naglasiti njegov intelekt,   and more how to put it...I need a thief." To je izgovorio brzorečicom zamuckujući na trenutke tražeći prave riječi." And my dear Puler...you better not be lying to me." Nagnuo je glavu prema njemu i namignuo mu ali to nije bio baš prijateljski pogled. Više je govorio " if you screw me over, I'll stick your head on a spike" Glas mu više nije zastajkivao nego su riječi sada ležerno tekle.

"Well...ummm...I sai-d-d-d-d he had some troubles with the law. And I'm not stupid you know. I know for what kin of a person you were looking for. He should arrive here in about a bell, or two. He's aboard a Zil ship...I think its name is Free Sail or something like that." Puler je bio mrtvo ozbiljan. "His name's Tarkel...and I guarantee you won't miss him at the dock!"

 " Don't get angry with me. You know the world today. Its hard to know who to trust and who to not, and if it makes you feel better, you suplie my with wonderful books, so that puts you high on my list of persons I trust. " Nasmješio se nadajući da će Puler malo omekšati svoj obrambeni stav prema njemu. " I really appriciate your helping hand and I promise I won't forget it anytime soon, so if you need a favour, you know where to find me. You said Free Sail, right? I'll do my best to find him. " Krenuo je prema izlazu i s vrata doviknuo. " Don't worry I'll be back for the books."

Puler je kimnuo glavom, te se čak slabašno nasmješio. "Take care Syd...and remember that Tar isn't as nice as I am...or as naive. Dok je Syd izlazio, Puler se okrenuo svojim knjigama te nastavio prčkati kroz njih.

Nakon što je izašao van iz Pulerove knjižare Syd je zakoračio svojim lijepim, ulaštenim čizmama ravno u lokvetinu vode i smočio nogu do koljena. Ali nije ga to pretjerano uznemitilo, samo je otresao vodu s noge i nastavio dalje. Bio je lijep sunčan dan i Sydova pluća su napokon nakon dugo vremena bila kako treba. Zato je iskoristio ovo priliku da zapali svoju bijelu lulu od slonove kosti. Odlučio je laganim koracima krenuti prema luci u kojoj je trebao dočekati Pulerovog rođaka. Dok je šetao laganim koracima njegov prekrasni dugi tamno crveni plašt se blago vukao po podu a on je veselo vrtio svoj štap i pjevušio si pjesmu koju je još od djetinjstva znao. Slučajni prolaznik bi svakako za Syda mogao pomisliti kako je još jedan bogati plemetinaš koji hoda među običnim pukom...

Dokovi nisu bili daleko od Pulverove knjižare te se Syd ubrzo spustio do njih. Mnogobrojni kejevei na snažnim drvenim gredama su se pružali kao dugi, drveni prsti grada prema moru. Usidreno je bilo više od dvadeset brodova, no pola ih je vijorilo prinčevog Seadragona na zastavi. Prvi brod koji mu je zapeo za oko je bila ogromna ratna lađa, koje je bila načičkana stršećim dugim veslima, te su se na njenoj palubi vrzmali preplanuli mornari. Veliki smeđi medvjed Brelalnda se vijorio na najvišem jarbolu, a na zastavi do njega tornjevi Sharna. To je očito bila Brelandska lađa koja je pristala ujutro, ona o kojoj je Hazala pričala.

Drugo što je privuklo Sydovu pažnju je bilo mnoštvo okupljeno na početku jednog mola. Stajali su skupljeni oko nekog u sredini, no unatoč brojnosti bili u savršenoj tišini. Zvukovi utovara, psovki mornara, blagih valova i zatezanja jedara su pleli podlogu za glas koji je plijenio njihovu pažnju. Kako se Syd približavao, tako je glas postajao jasniji.

"...and why? Why would we allow this??! If the prince doesn't see the importance of such a law, we should open his eyes! Let the mainlanders deal with the weapons they spawned for their wars! Do we need these...these creatures of metal and wood walking amongst us? They were built to kill! And now they're free to walk our streets, to arrive on our islands! I say NO!!! I say NO TO THE WARFORGED!!!!" Taj ženski glas se izgubio u glasnom urliku odobravanja koje je jednoglasno ispustilo mnoštvo.

OOC: Be a darling and roll a spot check;)

OOC: 22:36, Today: Syd rolled 20 using 1d20+3. spot check.

Syd je primijetio osobu skrivenu pod plaštem nedaleko od gomile. Na kraju jedne ulice, u sjeni kuće, ta osoba je stajala i zurila u skupljene ljude. Ispod navučene kukuljice su se sjala dva plava oka, koja nisu treptala ni skretala pogled. Prilika je izgledala prilično nabijeno i snažno, čak i pod plaštem.
This message was last edited by the GM at 21:54, Mon 19 Mar 2007.

Syd je nekoliko trenutaka stajao pokraj okupljene gomile i nezainteresirano slušao. On osobno nije imao ništa protiv warforgedova, on ih je upoznao par i činili su mu se oke. On ih je smatrao malo jačim ljudima kojima ne idu najbolje komunikacijske vještine i zato je ovakve prosvjede smatrao pretjeranima. Međutim njegovu pažnju je privuklo nešto drugo...spodoba u blizini gomile koja ga je pomalo zaintrigirala. Da znao je da ne smije gurati ruke tamo gdje to piše, ali Syd je jednostavno bio takav. Zato je napustio mjesto prosvjeda i lagano se uputio prema toj ulici, ako ništa drugo samo će proći onuda. Iza njega ostao je onaj ženski glas i dalje vičući...

Ženin monolog se nastavio istom žestinom, isto kao i urlanje gomile. Syd je pošao kraj one usamljene prilike na kraju ulice, te kako mu se približavao, zamijetio je neke detalje koje prije nije primijetio. Prvo, da su mu noge bile oklopljene u drvenim štitnicama, te su se metalne čizme na njegovim nogama činile srasle sa tim istim drvenim štitinicima. Drugo, stajao je savršeno mirno...neprirodno mirno. Nije skretao pogled sa gomile na dokovima, te kao da nije primijetio Syda.

Upravo kada je Syd prošao kraj njega, te mu već praktički bio leđima okrenut, začuo je glas: "Why is she issuing such orders?" Glas je bio više ženstven nego muževan, no prilično neobičan. Zvučao je kao nježno šuškanje lišća na laganom povjetarcu...i definitivno je pripadao warforgedu.

Kad je Syd je planirao proći pokraj spodobe kao da ništa nije bio začuo je njezin glas i vratio se nekoliko koraka unatrag i opreznim i tihim glasom upitao:" Excuse me, did you say something?" Syd je zapravo dobro čuo što je rekla i sad kad je stajao relativno blizu nje pitao se zašto nije jednostavno produžio dalje...

"Why is she issuing such orders? She is of your series, so you should know." Govorila je jasno i glasno. Njezino plave oči su se okrenule prema Sydu, te su sad sa istom nevjerojatnom pozornošću zurile u njegu. Kukuljica joj je još uvijek bila na glavi, te se vjetar igrao sa tkaninom bacajući je s lijeva na desno.

"She is not of my series." Syd je malo pomaknuo kosu i pokazao ono što je ostalo od njegove vilenjačke prirode. " I do not have my series, I don't know did you know but half elves are not humans. Neither they see us as such or we see us like that. Humans are silly limited beings, they are afraid of everything that is not like them. That is why she is issuing such orders. " Syd je zvučao malo ljuto jer ga je to uznemiravalo na osobnoj razini. Najviše je mrzio ljudsku ograničenost, ali i ograničenost svih ostalih. On je kao polu vilenjak odrastao u vilenjačkoj sredini sa svojom majkom. Ona ga je učila da uvijek voli i jednu i drugu stranu onoga što jest. No, Syd je uvijek pokazivao više simpatija prema vilenjacima nego prema ljudima.

"She is of your series." To, odnosno ona ili on, je uperilo prst prema dolje, prema gomili, kao da nešto pokazuje. No u tom trenu je sve oko njih eksplodiralo.

Kako je warforged podigao ruku da pokaže prema gomili, odnosno govorniku, tako mu se plašt malo pomaknuo. Baš u tom nesretnom trenu je vejtar s pučine jače zapuhao, odnoseći kukuljicu s njegove glave. Njegova savršeno okrugla glava se sjala na suncu, sastavljena od malenih pločica metala i smeđeg drveta. Oči su bile malo uvučene u duplje, no zrcalile su se kao dva bistra jezerca. Na ploču koja je činila čelo je bila urezana runa koju Syd nije prepoznao.

Nesretna okolnost je bila to što je Sydova sugovornika primijetio još netko osim Syda. Gomila se odjedanput utišala, te je odjeknu samo jedan duboki, muški glas. "Here's one of them! Lets start the cleansing." Ženski glas koji je do sada vodio gomilu se opet izgubio u gomilu, te se njezina molba da to ne učine izgubila u buci. Buci koje su činile mnoge noge dok su se zatrčavale prema Sydu i 'forgedu.

"The best possible course of action would be to flee. I'll keep the rear." Rekao je warforged još uvijek gledajući prema Sydu.

Baš kad je Syd ljutito otvorio usta da joj se usporotivi gomila je počela vikati i ubrzano vikati prema njima. Syd nije imao nekog razloga bježati ali svakako nije planirao ostati ovdje i čekajući da ga pregaze zato prije nego što se opće uspio snaći počeo je trčati uzbrdo uz ulicu prema centru. Nadao se da će se izgubiti u gomili u centru grada iako ni on ni ona nisu bili baš neupadljivi. Syd se začudio koliko ga noge zaista dobro služe, međutim dok je trčao samo jedna mu je misao bila u glavi...please, please don't start now. Naime kako je imao problema s plućima znalo mu se dogoditi da nekad jednostavno ostane bez daha.

Zvuk tucet pari nogu ih je pratio uzbrdo, te metalno lupanje 'forgedovih nogu. Ljudi su ih u čudu gledali kako su prolazili pokraj njih, no čini se da nisu pokazivali interesa da ih zaustave. Dok su trčali, warforgedov glas se opet čuo sa nepromijenjenom intonacijom, samo malo glasniji da bi ga Syd mogao čuti. "We need to be faster. Your slowness is a tactical disadvantage."

Sljedeće što je Syd osjetio su bile snažne, no nježne ruke koje su ga primale za struk i prebacivale preko ramena. Vidno ubrzavši tempo, warforged je upitao:""I need directions. Leed us to a hiding place." no, rame jednog warforgeda nije bilo baš najbolje mjesto za razmišljanje...

Iako mu nije bilo baš najugodnije Sydov sarkazam je uvijek bio za akciju. " Oh, do forgive me for being a tactical disadvantage. I wasn't aware that I need to be tactical. You run straight and than make right turn and than run some more. I'll tell you when to stop. My house is the fourth in a row"

'Forged je još ubrzao tempo, te se buka iza njega ubrzo izgubila. Za par minuta su se nalazila ni 20 metara od Sydove kuće, te kada je Syd dao znak, 'forged je skrenuo ravno na nju. Otvorio je vrata, ubacio Syda u predvorje te brzo stupio unutra. Pogledao je je još jednom niz ulicu, te zatvorio vrata i opet se okrenuo prema Sydu.

Za vrijeme njihova trka je izgubio plašt, te je sada njegovo savršeno tijelo bilo u potpunosti otkriveno. Bio je napravljen od drveta i sjajnog mithrala, koji su izgledali kao da su zajedno srasli. Njegovo vitko izduženo tijelo je imalo malo uža prsa i duže noge od standarnog warforgeda. Dva akvamarina koji su mu bili postavili u očne duplje su sjali u zamračemom predsoblju, te opet zurili u Syda.

"Have you sustained any injuries?"

" No, I'm fine." Ali kad je Syd počeo ustajati s poda svog hodnika osjetio je dobro poznati osjećaj presjecanja i gušenja u prsima i počeo je glasno kašljati, na trenutke potpuno gubeći dah. Njegovo savršeno blijedo lice sad je poprimilo pomalo ružičastu nijansu i dok je pokušavao doći do daha i dalje je gledao u warforgeda i mislio: For crying out loud Syd why!! Why didn't you just pass by...odustao je od pokušaja ustajanja i ostao je sjediti na podu skvrčenih nogu i glave zabijene među koljenima. Dah mu se pomalo vraćao...

Istog trena kada je Syd počeo kašljati, 'froged se kleknuo na jedno koljeno kraj njega. Začudo, počeo je mrmljati riječi koje su zvučale kao da priziva neku magija. Kada je spustio svoje ruke na Sydova ramena, bile su nevjerojatno tople. Osjećaj smirenosti se počeo širiti njegovim tijelom, te je kašljanje istog trena prestalo. Čak je uspio duboko udahnuti...

Bol je prestala, te se 'forged ustao, te podigao polu vilenjaka u naručju. "Where is your bunk? Your body needs rest."

Syd se počeo malo opirati očito se želeći iskobeljati iz warforgedovog naručaja. " No no, I'm fine. This happens all the time. I'm used to living with this. Now be so kind and put me down and we can go and sit." Sydov glas je bio blag i pun zahvalnosti...

'Forged ga je bez riječi spustio, te nastavio stajati pred vratima. Nije pokazivao nikakve inicijative da će početi govoriti, pa čak se ni pomaknuti.

Syd se zbunjeno okrenuo prema njemu čudeći se što ovaj još stoji pred vratima. " You're not coming? Well at least let me give you something to hide your body. I wouldn't recommend you to go out like that, or you're in the mood for another round of marathon?" Syd je još jednom ponovio svoj poziv." If you don't want you don't have to sit, just come in here, don't stand at the door. What will people say...that I'm not a good host." Nasmješio se i dalje nepomično gledajući u warforgedove sjajno plave oči.

Još koji trenutak je stajao na vratima, no ipak je krenuo za Sydom. Kada su ušli u dnevni boravak, opet se nepomično stao pokraj vrata. Ploče koje su mu činile lice nisu pokazivale nikakve emocije, čak ni kada je progovorio.

"I was created by humans. Why do they hate their creations?" Očito je nsatavio onaj razgovor koji su započeli na dokovima.

Syd ga je tužno pogledao duboko suosjećajući s njime i osjećjući se neobično posramljeno. Imao je nevjerojatnu potrebu ispričati se. " I am sorry." I on je odlučio stajati samo je skinuo svoj plašt i bacio ga na naslonjač. " I can't answer you that. It's the human nature. They both hate each other and they hate those they created. If it means anything...I consider you equal to humans. I do not hate you. Please, you don't have to stand at the door, I'm not going to hurt you, you've seen me, I can't even run 30 meters.

"I value your words. You have my gratitude for them." Glas joj je čak malo omekšao, no još uvijek nije bilo izraza na metalno-drvenom licu. Vrlo vjerojatno ga nikada nije bilo ni nikada neće biti.

"Where should I stand?"

" You can sit if you like." Syd je pokazao na naslonjače pokraj kamina. " Do you have a name? My name is Sydney and you have this wizard gratitude also. You levitated my pain, that means a lot to me." Nasmješio se i dalje ga tužno gledajući...

Pogledao je naslonjač, te vratio pogled na Syda. "I shall remain here. My functions do not require sitting." Još jednom se zagledao u naslonjač, te se ipak pomaknuo te stao ispred njega.

"My designation...my name is HU-S4. Former second corporeal of the 6. Healing Corp, state of Breland." Skrenuo je pogled prema prozoru dnevnog boravka, te upitao: "Are the Lhazaar Principalities part of Breland?"

" As you wish. That's a nice name." Sydov glas je bio tih i zvučao je kao da se prisjeća nečeg veoma tužnog i neugodnog. " No they are not a part of Brealand. The Lhazaar Principalitieas are independent. If I may ask how did you end up all the way up here, I mean what will you do here? This is practically a larger village."

Syd je nakratko skrenuo pogled, a zatim ga opet pogledao i rekao. " You know, my father died in the Last War..."  Ta rečenica nije bila nikome upućena, više je bila izrečena kao Sydova misao izrečena naglas.

"I came aboard a ship." Warforged je to izrekao savršeno ozbiljno, bez imalo sarkazma ili šale. "I can work. Unload and load creates on ships. I worked in a shipyard in Trolanport. I can work here as well." To je izrekao kao nešto što nije baš htio, no bilo je nužno zlo.

Kada je Syd spomenuo svog oca, 'forged je spustio pogled na pod. "I am sorry. He fought bravely and died honorably." Zadnju rečenicu je izrekao više kao mantru...očito ju je mnogo puta ponovio.

Syd je u čudu raširio oči. " You can do much better thing than just carrying boxes and trunks around for some stuck up sea baron, or thief, however you want to call them. Forgive me but I'm not acquainted with your physical abilities...can you tell me how did you stop my pain?"

" And thank you for my father...I do not blame anybody for his death. Some things are just meant to be..."

"I have been through a 2 week House Cannith training, in the basics of divine healing. My tutors have taught me how to repair flesh wounds." Nije komentirao da bi mogao naći bolji posao...to je samo prešutio.

"Many have died in the War." Ovo nije bilo izrečeno kao ništa drugo nego očita činjenica.

Syd nije ništa komentirao samo je kao iz topa ispalio. " Would you like to stay with me? I could use a helping hand.."

"Yes." Odnednom se počeo ogledavati po prostoriji, te čak napravio par koraka. Zagledala se u jednu od mnogobrojnih knjiga na podu, te se naglo trznula. Okrenuvši se prema Sydu, ispalila je prilično uznemireno (opet, bez ikakvog izraza lica). "My presence could endanger your well being, because of the hostile humans. I should not stay."

Syd se glasno nasmijao." My well being is endangered since the day I was born. Beside I don't see the point in living if everything is the same. I always do such unreasonable things like approach warforged in the middle of a protest against them. In any case my invitation is sincere and I would like you to stay. Humans will be hostile towards me with or without you..." Syd je zvučao krajnje iskreno, ali se pitao može li ona ili on razaznati nijanse njegovog rasoloženja...

Nekih par minuta je samo stajala tamo nasred dnevnog boravka. "Then I shall stay. What are your commands?" Gledala ga je s tim plavim očima, strpljvio čekajući njegov odgovor. Dok su oni tako stajali, izvana je dopirao zvuk zvona. Trinaest puta je odzvonilo pa opet utihnulo...

Kako je zvono odzvanjalo tako se Syd sjetio po što je krenuo prije nego što je sreo svoju gošću. Počeo se užurbano okretati oko sebe i zvjerati očima po sobi. " Yes yes, ockay, first you come upstairs with me so we could find you come clothes. And I need to change my appearance. I think it would not be advisable to come out like this. We are a bit conspicuous. " Poveo ju je van iz dnevnog boravka i krenuo prema gore. Okrenuo se prema njoj da vidi da li ide za njim. Morat će se naviknuti da ona ipak nije čovjek...

Pratila ga je u korak, te slušala sve njegove daljnje zapovjedi. "The best tactical solution to our current situation is to remain at the house. If that is not possible, at least I should stay here until the mob in the town dissipates." Zastala je kao da je nešto zaboravila. "DO I have the permission to speak freely?"

Syd je šutio sve dok nisu ušli u njegovu spavaću sobu. " Yes, excellent you remained...I am not and I will not be your master, nor you are my slave. As far as I'm corniced you are a completely free person. I asked you to stay with me because...because I wanted you to become my companion. I do not need nor want another pet, my cat does me just fine. You can talk whenever you want. Is that understood?"

Syd je otvorio vrata dvaju velikih ormara punih odjeće. " Pick any cloak you like. Just don't take something too colorful...I need to go out now because I was on my way to do something when I ran into you. You can stay in...feel free do read my books if you have any interest in that. Oh, and yes, don't mind my cat."

Syd je prišao vratima prvog ormara, svukao sa sebe svoju bolju kombinaciju odjeće i izvadio iz njega smeđe kožne hlače, običnu ispranu sivu košulju, kosu je raspustio, ali ipak mu se ispod kose nazirao dragonmark. Uzeo najobičniji crni plašt s kapuljačom. U usporedbi s svojim jutarnjim izgledom, sad je izgledao kao prosječni građanin Regalporta.

Okrenuo se prema warforgedu koji je stajao pred vratima i upitao. " I know you're not a fashion consultant, but do I look normal?"

Kada je čula govor o slobodi, širom je otvorila usta i duboko uvukla zrak. Ispuštala ga je uz piskav zvuk koji je podsjećao na parni stroj (iako parni stroj nije postojao u Eberronu:). Sydu je trebalo malo da shvati da se ona smijala. "I am as free as anybody else. And I know that. But you are now my new commander."

Zagledala se u ormar, te zurila u njega, pregledavajući odjeću. Izvukla je teški krzneni plašt, obojen u sivkasto plavetnilo boje mora. Prebacila ga je preko ramena, i tek onda je Syd shvatio da je iste boje kao njene umjetne oči. "This one."

Kada ju je upitao za odjeću, rekla je: "You look like a half elf."

Syd se zahihitao na nekoliko trenutaka. Pomislio je kako će ovo u svakom slučaju biti jedno zanimljivo poznanstvo.
" I'm going now, and I hope I will be back soon. Like I said you can go into my work room and go though my books. Anyway, they do not have any order. If anybody knocks on the door don't open. I'll do my best to come back in one piece."

Zbacio je kosu iza leđa i stavio kapuljaču na glavu. Već je bio došao do ruba stubišta kad se vratio do sobe i s vrata joj rekao. " We will have to work on a real name for you...or a nickname."

Zatim je praktički istrčao van iz kuće preskočivši prve tri stepenice i snažno zalupivši vratima za sobom...

Jedino što mu je rekla na izlazu je bilo: "Return safely!"

Kako je izjurio na ulici tako je zatekao...sve kao i uvijek. Koliko-toliko mirnu ulicu Regalporta. Krenuvši prema dokovima, nije primijetio ni jednu osobu od one gomile koja ga ja malo prije progonila. I bolje tako...

Kada se spustio na dokove, odmah je ugledao brod koji je tražio. Malena gnomovska lađa je bila usidrena ni pola milje dalje od doka, no još uvijek zaklonjena u malenom kanalu između susjednog otoka i onog na kojem je ležao Regalport. Vitki brod se ljuljuškao pod svojim kričavo narančastim jedrima, sa skladno izrezbarenim labudom na pramcu. Lađa je bila u potpunosti bijela, što je činilo jak kontrast u odnosu na narančasta jedra. Jedan čamac koji se odvojio od bijele gnomovske lađe je upravo pristajao na jednom od molova, no Syd nije uspio razlučiti tko su osobe u njemu. Činilo mu se (po njihovoj veličini) da su to tri gnoma, i jedan veći humanoid.

Syd je krenuo prema molu na kojem je upravo pristajao maleni čamac. Što se više približavao to je bolje razaznavao konture lica onih u čamcu...

Kako se Syd približavao, tako su se oni iskrcavali na mol. Iskrcali su se njih dvoje, jedan veći i jedan manji. Syd je već bio iznad malenog drvenog stepeništa koje je sa mola vodilo do razine mora kada se onaj, odnosno ona manja uspela...i bio šokiran sa spoznajom da ta malena osoba nije bila gnom, već djevojčica. Ona nije bila veća od gnoma, no očito nije bio od te male rase. Imala je dugu crnu, kovrčavu kosu, koja je bila zavezana u par neurednih, debelih pletenica (dread locka). Noge i ruke su joj bile prekrivene paperjastim crnim dlakama. Nosila je mišje sivu haljinicu, i sandale od špage. Nešto u njenim očima je Sydu bilo poznato no nije ju mogao točno smjestiti...

Viša osoba se uspela odmah iza nje, te zagledala u Syda. On je bio otprilike Sydove visine, te je imao isto tako raščupan busen crne kose na glavi. Bio je obučen u poderane lanene hlače, golih prsa i nogu. Snažna prsa su mu bila prekrivena crnim kovrčama i ružičastim ožiljcima, te su se snažno nadimala kako je disao. Dvije lagane, bacačke sjekire su mu visile oko pasa, a na ramenu je nosio ogromnu dvosječnu sjekiretinu. Stavio je jedno od svojih velikih, žuljevitih ruku na djevojčicino rame te zagledao u Syda. Nosnice su mu se proširile kao da njuška, te su mu se oči i zjenice suzile u dvije točke. "And who'r you?"

Syd im se oprezno priblžio, pogledao je dijete i ljubazno mu se nasmješio, a zatim je pažnju posvetio, pretpostavio je, njezinom ocu." Hy, I'm looking for a mister Tarkel. Could you maybe help me with that?" Zvučao je "građanski" iako mu se vidio dragonmark ispod kose koja se vijorila na vjetru...

Curica je podignute glave gledala u Syda, raširenih očiju kao da je u strahu. Stezala je vunenu lutku u rukama, te se privila još bliže muškarcu.

S druge strane, shifter je bio sve samo ne uplašen. Dohvatio se drška bacačke sjekire oko pasa, te pokazao niz oštrih zubi. Grleni zvuk njegova glasa je bio kontrapunkt Sydovoj melodioznosti. "And whose askin'?"

" My name is Sydney d'Lyrandar and I'm a friend of a mister Puler. He gave me the information of an arrival of a mister Tarkel. I have a job offer for mister Tarkel. That is if I manage to find him." Syd se smješkao sam sebe pitajući zašto igra ovu igru riječima. U svakom slučaju nije se ni trznuo niti ičim pokazao da je uplašen impozantnom pojavom ovog shiftera...

OOC: A diplomacy check please!

OOC: ne da mi se ono c/p. diplomacy je bio 5. action point 3

"D'Lyrandar, aye? What'd my fat cousin' have to do to have a friend like you? And why didn't he come personally?" Oči su mu još uvijek bile dva proreza, te je još uvijek izgledao prijeteće, no djevojčica se nasmijala od uha do uha.

" Oh, nothing much...he just sales me good books. And him...oh well, you see he was detained. Today he got a new shipment of books and was very busy...so he asked me if I could come and pick you up. Which came as big conveniance for me, and I hope for you too, mister Tarkel." Glas mu je bio hladan i neizražajan.

"Alright...I'll believe you for now. But don't you be playin' any tricks on em and my pumpkin!" Začuđujeće nježno je primio ruku od curice, te stupio korak bliže Sydu. "I'm Tarkel alright! Now lead us to the big guy!"

Syd se samo okrenuo na peti ne komentiravši ništa i poveo ih prema Pulerovoj knjižari.

Neobičan dvojac ga je pratio u stopu. Djevojčica se objesila za očevu ruku, te očima upijala svoje nepoznato okruženje. Svako malo bi upitala oca što je ono ili ovo, te bi joj ovaj začuđujuće nježno, no šturo objašnjavao. Ubrzo su stigli pred Pulerovu knjižaru, te ih je Syd uveo unutra.

Puler je, kao i uvijek, upravo nadvio svoje glomazno tijelo nad jednu malenu knjižnicu žućkastih stranica, te uplašeno dignuo pogled kada je malena družina ušla. Krznene uši su mu se trznule, te je otvorio usta u veliko 'O'.

Tarkel se nije činio nimalo začudenim Pulerom, te mu se čak nasmješio. "Hello, cousin. I see yer as large as ever! But yer years suit you well...it's been long since we seen each other!" Pogurnuo je djevojčicu prema naprijed, te je ova gledala u debelog shiftera sa razgoračenim očima. "This here's blood of my blood...my child, Zala."

Puler nije skinu izraz nevjerice s lica, te je nakon par trenutaka nekako jedva uspio progovoriti. "Bl-l-l-lood of you-r-r-r-r blood? B-b-b-but..." Obrisao je znojno lice svojom velikom rukom, te rekao. "Of course...w-w-w-welcome!"

Kad je ušao u knjižru i propustio kćer i oca ispred sebe, stao se sa strane pustivši da se članovi obitelji pozdrave. Malo se smješkao Pulerovom izrazu lica. Bilo mu je malo žao što je ipak morao dovesti Tarkela do knjižare, ali gledao je to s vedrije strane. Sad će Puler upoznati svoju nećakinju. Gledajući dijete iznenada se sjetio svog warforgeda koji ga je čekao kod kuće. Odjedanut je silno poželio biti s njom tamo...

Puler se još jednom nervozno nasmiješio djevojčici, te spustio svoje veliko tijelo na jedno koljeno ispred nje. "I am Puler. I'm glad to meet you. You and your father will be staying with me...Would you like to seey our new room? I have some great toys up there!" Začuđujuće, nije niti jednom zamucao. Curica nije ni čula njegovu rečenicu, već je u velikim mačkolim skokovima otrčala na kat.

Puler se okrenuo Tarkelu, te mu se topli smješak izgubio s lica. "The Flame knows you shouldn't have had a child! What were you thinking? How will you raise her?" Tarkelove oči su zasjale gnjevno, te mu je uz režanje odgoviro. "I don't care what yer thinkin'. Will you let us say or will I search for another home for us?"

Prvi puta od kada ga je Syd znao (što nije bilo baš puno, no opet) Puler je izgledao stvarno ljutito. Njegove shifterske osobine su došle do izražaja, te je Syd napokon uvidio i da se u njemu nalazi ona primalna sila kao što se toliko očito nalazila u Tarkela. "Of course I'll let you stay. But you are under my roof now. And you will do as I say until you are inder my roof.">

Neočekivano, čak nevjerojatno, Tarkel je odgovorio: "Aye, Puler. We're guests after all. I'll go with yer friend and try to earn some money. You watch Zala, alright?" Puler se vratio u svakidašnje, nježno sebe te odgoviro. "Alrigh-t-t-t-t-t-t-t." Kimnuvši Sydu, krenuo je prema gore.

Tarkel se okrenuo prema Sydu, te se zagledao u half elfove oči. "It looks like we're stuck together. Where to boss? And how much you'll pay me?"

Syd prvo nije shvatio da su oni gotovi i da se Tarkel njemu obraća s " boss". Pogledao ga je i rekao. " Maybe we could go somewhere where we could talk in private? How much I will pay you depends on how well the job will be done. In any case you will get a fee, regardless to whether the job is done or not. I'm a fair employer." Nasmješio se velikom, dlakavom shifteru i namignuo mu.

Shifter se namrštio, te odgovorio: "Aye...alright. But I ain't working for snickers, you know? And me kid needs to be taken care of..." Okrenuo se prema vratima i izašao. "Lead the way, boss!"

Syd je bez riječi krenuo za njime i kad je izašao van na ulicu poveo je Tarkela u jednu od svojih omiljenih taverni. U Regalportu je bilo dosta teško naći pristojno mjesto za piće i privatni razgovor, ali Syd je po svom dolasku temeljito tražio takvo mjesto i začudo našao ga je. Tamo je u danima kad Hazala nije dolazila išao objedovati. Poznavao je vlasnika i znao da je on razuman čovjek koji će razumijeti Sydovu potrebu za privatnošću. Taverna je bila udaljena 20 minuta hoda od Pulerove knjižare.

Syd i njegov pratioc su stigli pred vrata Wizardling Tower Tavern. Tavrna je bila smještena u jednom blago kosom drvenom tornju nekih pet minuta hoda od zadnje kuće Regalporta uz more. Maleni parkić ispred nje je gledao na more, te su klupe u sjeni dva ogromna bora pružala krasan vidik na more. Sama taverna je bila prilično neobična. Toranj je imao samo jednu prostoriju, koja se prostirala cijelom njegovom visinom. Spiralno drveno stepenište je gmizalo uza unutrašnji zid, do samog vrha. Dvije platforme su bile postavljene iznad samog tla (unutra) do kojih se moglo doći tim stpeništem. Odozgor se pružao čak bolji pogled nego iz parkića ispred zgrade.

Syd i shifter su ušli unutra, te ih je dočekala srčana vlasnica. Starija polutanka, žena nije bila višlja od metra, no već srebrna kosa joj se prostirala preko ramena. Pozdravila je Syda, te ih odmah odvela do Sydova omiljenog stola, smještenog na drugom od tri odmorišta na stepeništu, upravo kraj velikog lučnog prozora sa kojeg je pucao pogled na pucčinu.

Shifter je izgledao pomalo začuđeno, no brzo se prilagodio. Izvalio se na ugodnoj fotelji, te izgledao još divljije nego kada ga je Syd prvi put vidio. Njegova odjeća i izgled su bili u drastičnom kontrastu sa tom prilično luksuznom ustanovom. "So, what's the job?"

Syd je spustio svoj glas do šapata i nagnuo se bliže prema shifteru. Iako je znao da ih nitko vjerojatno ne sluša nije želio riskirati. Ako je u ovom gradu bilo nečega, onda je bilo lopova željnih informacija." Tomorrow morning around 8 bells, an Orien sponsored ship will sail into Reagalport. The ship’s name is Sea Shard and its captain is Fingel the Ram. Now, the ship is transporting a certain scroll or a book, I am not sure. I will assume that the scroll will be handed in to the Orien courier by the captain himself but than again I may be wrong. In any case your job is the courier. Basically, I wouldn’t care how you will handle him, but this time I will have to ask you that if possible you don’t harm the courier permanently. Just bring me what he will be carrying. Understood?"

Cijelo vrijeme Syd nije skidao pogleda s Tarkela i sad kad je zavšio i dalje je pozorno gledao u njegove  životinjske oči i željno očekujući reakciju ili odgovor...

Shifter se isto tako nagnuo prema Sydu, pozorno slušajući. Nesvjesno je stavio ruku na dršku bacače sjekire, te doslvno načulio uši. "You mean an Orien courier? That'll be messy, you understand? I don't know if I could take him down...Orien's arm their personel with magic, and you know that. I can fight him with me axe, but magic...magic's another story. Now, if a wizard would go with me...it could be done!"

Syd se zavalio natrag u stolac i neko vrijeme šutio gledajući u svoje ruke, a zatim upitao opet zureći u Tarkela." Do you have anything against the warforged?"

"I should have. I've lost my job because of those damned things. They can work all day you know...and don't get tired. That's why I'm here..." Shifter se namrštio, što nije bio lijep prizor. Mačkoliki nos mu se naborao dok su mu se u kutovima usana pojavili oštri vrhovi zubi. "But I don't hate that lot. I know how it feels to be hated..."

"Why?"

Sydovo lijepo čelo se namrštilo i vidjelo se da mu se nije svidio shifterov odgovor. Ali s obzirom na situaciju moglo je biti i gore.
 " It's not their fault, you know. They also have to do something now when the war is over. "

" I happen to know a certian warforged...so what do you say about a wizard and a warforged?" Samozadovoljno se nasmješio čekajući njegovu još jednu burnu reakciju...

Tarkelovo dlakavo lice se razvuklo u zubati osmjeh. "Sounds perfect! It could even work...but you understand that I'll take nothing less than a hundred sovereigns for this job?!"

OOC: Sovereign = silver piece. 100 sp = 10 gp = 1 pp
This message was lightly edited by the player at 20:56, Thu 22 Mar 2007.

Syd je neočekivano primio shifterovu pozitivnu reakciju. " Oh, than we have a deal." Nasmješio se i preko stola pružio Tarkelu ruku...

Pljunuvši u svoju dlakavu ruku, Tarkel je uzvratio rukovanje. "If you trick me, may the Keeper take you. Now, if that's all, I need to return to Puler's place. My kid's alone with that bear..."

Ustajući se od stola, shifter upita: "You pick me up tomorrow mornin'?"

Syd se duboko u sebi pohvalio jer je sasvim uspješno uspio sakriti izraz gađenja kad je ovaj pljunuo u ruku. Umjesto toga, samo mu je uzvratio jednako jakim stiskom ruke. " Ummm...I won't trick you. Besides if I do so Puler will probably deny me his books for a whole eternity. Yes, I'll pick you up tomorrow morning, at 7 bells and halfring. " I on se ustao od stola i krenuo niz zavojite stepenice prema dolje, na izlazu srdačno pozdraviši vlasnicu.

Syd i Tarkel su se rastali kada su stigli do dokova. Syd je gledao u shifterova pleća koja su se gubila u sjenama kuća, dok je ovaj krenuo prema Pulerovu dućanu. Polu vilenjak je nastavio svoj lagani hod uzbrdo prema svojoj kući. Ulicama su prolazili umorni ribari i mornari koji su se vraćali svojim skromnim kućama nakon posla. Večina ribara će opet na pučinu oko jedanaestog zvona navečer, sa velikim lanternima na pramcima svojih brodica, svjetlošću dozivajući ribu u noći.

Kada je ušao u kuću, nije čuo ni zvuka od warforgeda kojeg je ostavio. Ušavši u dnevni boravak, vidio ju je nadvitu nad jednim od njegovih ogromnih tomova. Oči su joj bile sužene u tom polumraku sobe, te su se živo pomicale kako je čitala. Čuvši Sydov tihi ulazak, podigla je pogled.

"Greetings commander. Do dragons really exist?" Upitala je odmah. Syd je primjetio da je tom koji je držala bio jedan od mnogih iz Sydove zbrike egzotične zmajologije. Knjiga se zvala The Three Creator Dragons.

Syd se umorno izvalio na naslonjač i počeo izuvati čizme. Pogledao ju je i od srca se nasmijao. " I see you liked my books. Well...some people belive they do, some don't. I am among of those who believe in their existence." Pokazao je rukom na veliki žuti smotak koji se nalazio na samom rubu stola.    „You see...that is the map of Eberron, and the continent of Argonnessen is the land of the dragons. They are a very big mystery, you know. I see you have an interest in such things." Ostao je u polu ležećem položaju u svojem naslonjaču i smješkajući gledao ju kako zaintereresirano čita. " So, what else did you find worth mentioning?”

"Why are the three dragons called creators? They did not create the warforged. Humans created warforged." Okrenula se prema pergamentu i razmotala ga. Zagledala se u njega, no opet podigla pogled prema Syd. "The continent of dragons has a defensible position. The dragons, if they really exist, chose their land wisely."

" Well...you see, they are called the creators because they created the Eberron we know today. Once the world was unique and the rulers of that world were the dragons. The three most powerful were Siberys, Eberron and Khyber, as I sure you read in book. Now, they discovered the Prophecy, and that is simply put the patterns of the world since its creation. Not even the dragons really know what it is for real. But when they discovered it, or maybe even created it the world basically exploded and it was divided into three parts which are known today. The Dragon Below, the Dragon Between and the Dragon Above. Each of the parts bears a name of one the three creators. "

"You get it...thou they didn't create you, I would dare say they did create something as equally important. "

Sydu se sve više sviđala njegova nova poznanica jer dosad je jedina osoba s kojom je imao priliku razgovarati bila je Hazala, a ona baš nije bila poznata po tome da zna slušati. Ona je više vodila monologe. Warforged je bio pravo osvježenje za Syda...

"Understood. Have you ever seen a dragon?" HU-S4 je imala gotovo dječju znatiželju, te je Syd imao osjećaj da ovo neće stati tako brzo. Spustila je veliki tom o zamjevima na jednu hrpu knjiga kraj sebe, te opet uzela onu mapu Eberrona.

"If I had seen a dragon I wouldn't be here now. They are not famous for their hospitality. Actually, they see humans and other humanoid rases as inferior, and are also rather particular about visitors to their continent. There were many expedition to Argonnessen but nobody ever came back to tell tales. There are also many cults who worship the dragons, but if they go there they stick to a certain limit which the dragons proscribed. "

" Why? Would you maybe like to meet a dragon?" Syd je namjerno izazivao njezinu očito neiscrpnu znatiželju želeći vidjeti koliko će daleko ići. To je bio jedan od razloga zašto je Syd imao simpatije prema warforgedovima...bili su tako znatiželjni o svemu što ih je okruživalo, a to je Syd lako mogao povezati sa svojom vlastitom osobnošću.

"No. They have superior fighting capabilities, and I do not believe my attempts of diplomacy would work with them. But the thought of a being living for thousands of years...I have 3 years, 2 months and 12 days. And that seems like a long time for me. It is...interesting." Zanimljivo je rekla neakako nevoljko, kao da to inace nije dio njenog rječnika.

" That is a good decision, I must say. Thou I think it would be interesting to hear what would the dragons have to say about the warforged. "

" Hey, remember what I told you when I was leaving the house...we should think a nickname for you. Is their something special you could think of?"

"The soldiers with whom I served in the War called me Medic." Izvadila je jednu knjigu sa police dok je govorila, te svako malo podigla pogled da bi pogledala Syda. Izvana je zvonilo 7 zvono, te se lagani sumrak počeo spuštati na ulice Regalporta. Magične ulične lampe su se počele paliti (ulična rasvjeta je postojala samo u bogatijem dijelu Regalporta), te se hladnoća počela uvlačiti u kuću kroz otvorene prozore...

Bila je prava proljetna noć...

" Medic sounds fine for now until we come up with a more sutiable name. What, you aren't a least bit curious about where was I? " Nasmijao se kao malo vragolasto dijete...
This message was last edited by the player at 13:34, Fri 23 Mar 2007.

"I am. But you shall tell me if you wish so." Nastavila je skuplajti knjige, te ih stavljati na jednu hrpu. Pomno je svaku promotrila, te nakon par sekundi razmišljanja ili ju vratila nazad ili stavila na tu istu hrpu.

" I wish to tell you, especially because you are coming with me. That is if you want? Tomorrow morning we will have to acquiesce a certain object from an Orien courier.Anything you want to know fell free to ask me..."

"Will the courier arrive to this house?" 'Forged očito nije shvatio što znači pribaviti jedan predmet...
This message was last edited by the player at 14:09, Fri 23 Mar 2007.

"Ummm...noooo. You and me, and a shifter I know will have to go and find the courier. And there is a great possibility that he won't be so eager to hand it over to us. You see, the thing I want isn't technically mine, but it also isn't his."

"So we will have to apply force to accomplish the objective. Understood. Are there any other priorities tan acquiring the object?" Nije uopće reagirala kada je Syd insinuirao da bi morali ukrasti taj predmet.

"Yes force. But I would pleased if the use of force would be minimum, which I'm afraid won't be so easy to accomplish. Yess...I would like you to keep an eye on our shifter. You will meet him tomorrow, his name is Tarkel and he has a habit of being quite violent."

"Understood. Spustila je pogled te se zagledala u svoja stpala te lčagano opet podigla glavu. "Commander...I have no weapons. I had to sell my bow and mace to pay for the boat trip." Začudo, zvučala je kao da joj je neugodno!

Syd ju je pogledao ispod obrva i lagano se nasmješio." Don't you worry, for tomorrow I will borrow you my bow and for the rest we will get you any weapon you like. If there's anything you need, don't be shy to tell me." Brižno ju je pogledao dok je birala knjige i na trenutak se zaista osjetio kao roditelj. Ali on je zasigurno imao najčudnije i najjače dijete u cijelom Eberronu.

" And can you tell me something more about your physical needs...do you sleep, eat and stuff like that?"

"Understood, commander." Ostala je stajati na mjestu, te je čini se našla sve knjige koje je tražila. "The warforged do not need to eat, nor sleep. If it isn't a problem, I'll remain here in the living room. With the books."

" Yes, of course you can stay, and could you not call me commander. It so much remainds me of the war. Call me Syd, or Sydney, or mister Syd...just not commander. " Njegovo mladoliko i lijepo lice na trenutak se učinilo istinski umornim i molba koju je uputio warforgedu je bila izrečena najiskrenije što je mogao.

" Would you like me to leave you alone now? So you can dedicate yourself to the books?"

"Understood, comm...Sydney." Stala se pokraj prozora te zurila van. Ni ne okrenuvši se, odgovorila je. "You should go rest. You look tired. When do I need to wake you up?"

" Oh, and I am tired. So much things haven't happened to me in a long time. Let along in just one day.You be so kind and wake me up at 7 bells." Ustao je i nekoliko trenutaka gledao u warforgedova leđa koja su još uvijek zurila van kroz prozor. Zatim je krenuo prema vratima i na izlazu joj rekao. " I wish you a pleasent evening with my books. They are good company. Good night, Medic. "

Medic je ostao stajati kraj prozora, zureći u noć bez riječi. Syd se vratio u hodnik te uspeo do spavaće sobe. Soba je, kao i uvijek, bila u stalnom neredu. No Syda to nije trenutno zanimalo. Legao se u nepospremljeni krevet, te zaspao ubrzo. San ga je uzeo u svoj mekani zaborav, te je na par sati on zaboravio na sve svoje probleme...

***

Otvorio je oči. Par puta zatreptao od slabe svjetlosti koja je ulazila kroz žaluzine. Iznad njega se nadvijala krupna sjena. Krupna sjena koja ga je probudila svojim glasom. "Sydney, wake up. The seventh bell just rang." Sjena je odstupila korak, te još uvijek zurila svojim plavim očima u krevet. Polako su mu u mozak počeli sjedati događaji od jučer...Fiera, Orienski kurir, Pulerov rođak, 'forged...Medic. MEdic je strpljivo stajala nad njim i kao i uvijek, zurila.

Syd je pospano otvorio oči i nevoljko se iskobeljao iz kreveta. Sjeo je na rub kreveta, a njegova besprijekorno ravna kosa sad je bila rasčupana.  Promrmljao je gledajući u warforgeda koji je stajao nad njime. " I guess you don't know how to make coffee?"

"No." Okrenula se te izašla iz spavaće sobe. Njeni koraci su se čuli po stepenicama kako se spuštala u prizemlje. Ako su warforgdovi mogli biti nervozni ujutro, onda je ona to bila...

" Right, well ockay then." Syd je pričao sam sa sobom jer ona je već bila izašla van iz sobe. Teturajući je ustao i potražio nešto za obući. Uzeo je tamno ljubičasti pulover od grube vune, prve hlače koje je dohvatio, a kao i većina hlača u njegovom ormaru i te su bile crne. Brzo je to nabacio na sebe, počešljao se i zavezao kosu u rep. Gledao je nekoliko sekundi u lulu na noćnom ormariću i odlučio da danas neće pušiti. Ustvari počeo je razmišljati da potpuno prestane s tim.

Sišao je u kuhinju i užurbano počeo tražiti lonac za kavu. Nije se baš snalazio u kućanskim poslovima i nespretno je lupao limenim posuđem koje je proizvodilo iritantan zvuk što je samo još više pojačavalo njegovu nespretnost. Kad je napokon uspio pronaći nešto za što je mislio da bi mogao biti lonac za kavu počeo ju je pripremati. Dok je kuhala sjeo je na mali drveni stolić u kuhinji i počeo razmišljati o onome što ga čeka. Nije izgledao zadovoljno. Zvukovi koji su dopirali s peći nagovještali su da je kava skuhana. Pokušavajući maknuti lonac s vatre opekao se i sad je stvarno bio loše volje. Nabrzinu je popio šalicu vrele kave i pošao u dnevni boravak potražiti Medica. Bilo je vrijeme da krenu po Tarkela. Nije jeo. Jest će kad se vrati. Ako se vrati...

Kada je ušao u dnevni boravak, dočekalo ga je nešto neobično. Male planine knjiga koje su ležala po podu su nestale, no sve tri police koje su stajale uza zid su bile uredno naslagane knjigama. Još jedna policu, koju nije prije vidio, je stajala kraj vrata i bila isto taku prepuno.

Medic je stajala kraj prozora, te čitala knjigu i tu i tamo pogledala van. Kada se Syd ušetao, okrenula se i spustila knjigu na prozorsku dasku. "Good morning Sydney."

Još polupospan i živčan zbog epizode u kuhinji, Syd je u čudu raširio oči kad je ušao u dnevni boravak. Ne da mu se nije sviđalo nego jednostavno nikad nije vidio svoje knjige uredno složene. K tome zbunjeno je gledao u onu policu za koju se mogao zakleti da prije nije bila tu. Malo je gledao po sobi, malo je gledao u nju i naposlijetku rekao. " Good morning to you too. May I ask what have you been doing all night long?" No to pitanje je više bilo postavljeno retorički. Bilo je i više nego očito što je radila.

Uzeo je isti plašt koji je i jučer nosio s naslonjača gdje ga je i ostavio.
" It is time to go. "Zaogrnuo se plaštom i pričekao da Medic krene za njim...

"I have sorted all the books written in Galifar Common in the alphavetical order on the shelves, and brought a shelf from the basement for the books written in other languages. I don't know how to read them, so they are not ordered alphabetically." Zvučala je kao da joj je neugodno zbog toga. Izašla je za Sydom u hodnik, te sa vješalice navukla svoj (Sydov) dugi, modri plašt. Navukla je mekanu kukuljicu, te istupila van za polu vilenjakom.N

Syd joj se nasmiješio i rekao. " I like it very much. It is nice to see order in my life for once." Pitao se hoće li shvatiti da je to bilo upućeno njoj, a ne knjigama koje je složila. Nastavio je dalje. " If you like I could teach you some other language? It's not that hard and you seem like hardworking student..."

"Yes. Draconic." Ispalila je kao iz topa.

Kako su koračali ulicom niz brijeg prema moru i Pulerovoj knjižari, tako je Medic utihnula te još čvršće stegnula kukuljicu na glavi. Regalport se Sydu činio čudno užurbanim, te su se mnogi ljudi kao izgubljeno muvali ulicama. Tu i tamo je čuo dijelove užurbanih razgovora između mornara, radnika, pekara, trgovaca, ribara i svih ostalih ljudi na ulici...

"...yes, Gar told me it was a whole fleet!" "No, no, they have followed him across the sea, all the way from that bloodied isle... "...the Prince took his fleet yes, to meet them!" "I tell you, that'll turn into a war!"

Kada su stigli pred Pulerovu knjižnicu, već se bližilo osmo zvono..i dolazak tog nesuđenog broda...

" Wow, you really must like those dragons."
Kako su se približavali knjižari Syd je primjetio kako je Medic sve više stezala kukuljicu na glavi. Nije mu se sviđalo što ima toliko ljudi na ulicama. Nije mu se cijela ideja današnjeg pothvata sviđala. Shifter, wizard i warforged...pa kome normalnom bi se tako nešto sviđalo...
Kad su došli ispred knjižare Syd joj je rekao. " Just keep a low profile. Don't talk unless you have to. And speak only to me. Not to Tarkel, and keep an eye on him."

"Understood." Ušla je za njim u knjižaru.

U glavnoj prostoriji knjižare su sjedili Tarkel i Puler. Puler je sjedio u velikoj stolici za ljuljanje (koja je škripala pod njegovom nevjerojatnom težinom), a Tarkel na prostirki na podu. Oštrio je sječivo ogromne sjekire, te se ono caklilo na slaboj svjetlosti koja je dopirala kroz prozor. Kada su Syd i Medic ušli, oba shiftera skrenuše poglede prema njima.

Tarkleov glas je hrapavo zagrebao: "Ah, finally you're here. And I thought you bailed!" Ustao se i zabacio sjekiru na rame. Puler ih je pogledao sve zajedno te rekao: "G-g-g-good luck!"

Syd ih je samo pogledao i u sebi se iskreno nasmijao prizoru njih dvojice. Dok je jedan laštio svoju sjekiru, drugi je mazio svoje knjige. Samo je Syd mogao steći takva poznanstva. Opet se sjetio svoje majke i njezinih savjeta da bi malo ozbiljnije trebao shvaćati svijet oko sebe. " Hello, well I am not late so I don't see what's the problem." Kimnuo je Puleru i dao znak glavom Tarkelu da krenu. Izlazeći van s shifterom koji je silno želio isprobati svoju ulaštenu sjekiru na nekome, i mladim warforgedom koji je bio zaljubljen u zmajeve, Syd se nasmijao sam sebi i promrmljao ispod glasa. " Mother, I guess you were right."

Neobična družina je izašla van na ulicu, te krenula prema dokovima. Od Pulerove knjižare su već imali dobar pogled na molove, te ih je zatekao neobičan prizor. Samo je jedna lađa bila privezana za mol, i to ona velika Brelandska galija. Uobičajenih tuce brodova iz prinčeve flote je očito isplovilo preko noći, te se niti jedna zastava Seadragona nije vijorila. Čak se i prinčevska lađa otplovila, što je samo moglo značiti da je sam princ Ryger ir'Wynaran predvodio svoju flotu...nekamo.

Zbog tog neobičnog odsustva brodova, luka je bila praktički prazna. Jedan prosjak je pravio društvo jatu galebova koji su nalijetali ribarske mreže, te ispuštali svoje krikove rano jutarnjom suncu.

Medic je hodala uz Syda, a Tarkel par koraka iza njih. Tarkel je pogledavao 'forgeda od glave do pete, te napokon ispali: "So, how did a tin man meet up with a Lyrandar slick?" Prije nego što je Syd uspio odvratiti, Medic je rekla hladnim glasom. "I understand how a feral beast cannot understand the  rules of communication, but do not speak with me if you cannot say your thoughts properly." Rekla je to bez imalo ljutnje ili jala. Jednostavno, kratko i pasivno.

Taman kad je Syd planirao odbrusti Tarkelu, Medic ga je pretekla. Pogledao ju je u nevjerici i zaključio da je ona samo čekala pravi trenutak da mu nešto ovakvo kaže. I taj je osjećaj bio uzajaman. Syd je vidio da ovaj razgovor ima potencijala da se počne razvijati u krivom smjeru. " We aren't here because we love each other, or because we find it amusing. You Tarkel are here because you want your money, and she is here because the Lyrandar slick asked her so. And that is the end of this." Izgovorio je to hladnim i ozbiljnim glasom, iako malko povišenim. Htio je da shvate što je htio reći. Ali to neće biti lako postići s dvije usijane glave...

Trakel si je nešto promrmljao u brk, dok je Medic ostala tiho. Shifteru očito nije bilo do svađe, pa čak nije odgovorio na njene provokativne riječi.

Medic je zasjenila oči svojom snažnom rukom, te se zagledala na svjetlucajuću pučinu, koja je pod jutarnjom svjetlošću više izgledala kao zlato nego plavo. Spustivši ruku, rekla je: "A ship is appraoching." I stavrno, kroz par trenutaka, na pučini se pojavio brod. Napetih bijelih jedara, plovio je velikom brzinom prema Regalportu. Na najvišem jarbolu se vijorila zastava Seadragona, te je njen trup od tamnog drveta sjekao zlatno more prščući bijelu pjenu. Doplovio je do pola milje od Regalportske luke, te bacio sidru uz zvuk pljuskanja koji je čak dopirao do obale.

Na pramcu brodice se vidjelo ispisano srebrnim slovima ime broda, Sea Shard. Broda koji su oni čekali.

Upravo niz ulicu iz koje je Sydova družina stigla kada se spustila do dokova se spustio trojac. Dva muškarca u uskim oklopima od štavljene kože, sa dugačkim mačevima koji su im lupkali u koricama po bedrima. Njih dvojca su pratili ženu, koja je dugim koracima u zelenkasto plavim tajcama hodala prema jednom od molova. Prednji dio glave joj je bio obrijan na ćelavo, te su se plave linije dragonmarka ocrtavale na njoj. Orienskog dragonmarka. Ostatak kose joj je bio zavezan u dug rep kestenjase kosa koja joj je padala sa ramena.

Nebična žena i njena družina su stali na kraju jednog mola, te gledali prema brodu na udaljenoj pučini. Uskoro se maleni čamac spustio uz trup Sea Sharda te se upravio prema luci. U brodu su sjedila četiri muškarca, koji su silovito veslali noseći maleno plovilo u zagrljaj luke...

Syd je pogledom upijao sve što se događalo oko njega, i nije mu se i dalje sviđalo ono što vidi." We stay put until we see how will the situation develop. I don't want to make any rash decisions. " Zvučao je odsutno. Nije se više toliko obazirao na njih dvoje, sad je svu svoju pažnju usmjerio na ženu koja se nalazila na dokovima.

Žena je gledala prema malenom brodu koji se približavao, zaklanjajući oči od odsjaja na isti način na koji je to činila Medic samo par trenutaka prije. Kako je brodica pristala, tako se jedan veliki muškarac uspeo na mol. Mornar, čovjek. Pod snažnom rukom je nosio malenu škrinju. Ne veću od dimenzija neke manje knjige...

Predao ju je ženi, te razmijenio još par riječi s njom. Ona mu se nasmiješila, pokazujući redove bijelih zubi, te ga potapšala po ramenu. Mornar se isto iskesio, te okrenu i doslovno doskočio natrag na čamac. Prije nego što se žena uspjela okrenuti natrag, oni su snažnim zaveslajima vodili čamac natrag prema brodu.

Žena je izdala brzu naredbu svojim pratiocima, te su oni krenuli natrag. Hodajući po mola, njih dvojca su išli prvi dok ih je ona pratila. Jedan je nervozno spustio ruku na balčak mača, dok je drugi zvjerao pogledom po dokovima.

Tarkel je stajo ne više od koraka iza Syda i MEdica, te uzbuđeno prošaptao. "I'll take the two goons, and you take the courier."

Syd je podignuo ruku u znak Tarkelu da se smiri i da ušuti. " What, you want to slaughter them here in the middle of broad day light, in the middle of a port. Come down, we should wait until they enter some ally or at least wait until they move away from the docks."
Bacio je pogled prema warforgedu da vidi njezine eventualne reakcije i upitao. " Medic, what do you think?"

"Agreed. But if we follow them for too long, they'll motice us." Tarkel se nadovezao: "And nobody can run like an Orien. Lets put them down, here and now!"

Žena i njezina dva pratioca su sišli sa mola i krenuli niz rivu. Kretali su se prema ulici dvije ulice niže od one u kojoj su Syd, Medic i Tarkel stajali. Maleni čamac koji je donio 'paket' je već skoro stigao do svog matičnog broda. Galebovi su kričali kroz zrak, čineći situaciju još napetijom za čarobnjaka...

Syd je prosiktao kroz zube. " For crying out loud, Tarkel, would you just shut up!" Pričekao je još nekoliko trenutaka, a onda rekao. " Ockay, let's go now. Tarkel, you take the gards, and for the rest we'll do as the given moment will provide us."

OOC:10:41, Today: Syd rolled 13 using 1d20-1. initiative.

Kurir i njegovi čuvari su nastavili brzati od luke, kada je Syd izdao zapovjed i Tarkel je eksplodirao u akciju. Držeći svoju sjekiretinu u ruci, shifter se zaletio na dvojcu. kako ga je Syd gledao s leđa, vidio je kako mu se mišići ramena napinju kada je podizao oružje...no, čuvari su prvi reagirali. Prvi je nespretno izvukao svoj mač iz korica, te zamahnu ravno na Tarkelovu sjekiru, koja je odzvonila. Ali drugi je pogpdio bliže cilju...oštrica je liznula Tarkelovu ruku, na što je shifter bolno urliknuo. Zamahnuo je svoju sjekiru na čuvara koji ga je zarezao, no čini se da mu je porezotina skrenula sjekiru te ga je promašio za par centimetara.

Medic je već izvlačila svoj (Sydov) luk, a Orienski kurir okretao i dizao ruke u zrak. Na usnama su joj bile magične riječi neke magije, dok je ruku usmjeravala prema Tarkelu...

OOC: OK, you're first combat! Tarkel je fulo svoj napad (nmoej se bojat, to je sam loš roll bio). Jedan guard ga je pogodio, za 8 damage, a drugi fulo. Sad si ti, a poslje tebe Orien treba i Medic!

Syd je nesretno gledao Tarkelov neuspjeh i u istom trenutku kad je kurir započeo izgovarati svoju magiju usmjerenu prema Tarkelu, Syd je počeo svoju usmjerenu prema njoj.


OOC:11:39, Today: Syd rolled 4 using 1d4+1 damage. magic missile.

Magija se oslobodila sa Sydovih prstiju u istom trenutku kada i sa ženinih...energija koja je odskočila sa njezinih prstiju je pogodila Tarkela u prsa, no ovaj nije proizeveo ni zvuka. Ona je u drugu ruku ispustila bolan vrisak kada ju je oblizala Sydova plavkasta energija.

Medic je zatgnula strijelu u luk, te ju ispustila uz glasan fijuk. Njezino besprjekorno ciljanje je smjestilo strijelu u rame onog čuvara koji je ranio Tarkela. Ovaj je od snage udarca skoro ispustio mač, no samo skoro.

Oba dva čuvara su nastavili svoj napad na shiftera, te mu zadali posjekotina na oba boka. Ovaj je na to odreagirao divlje zamahnuvši sjekirom, koja je pogodila jednog od čuvara ravno u prsa. U magli krvi, ovaj je odletio od Tarkela i nepomično ležao na podu.

Kurir je skoro pokleknuo pod Sydovim magičnim udarcem, no još uvije na nogama joj se dragonmark počeo žariti...očito je planirala pobjeći.

OOC: Tarkel je primio 8 damage, onaj čuvar kojeg je on lupio je nepomičan na podu, a onaj kojeg je Medic pogodila je primio 7 damage. Ti si...

Syd se okrenuo prema Medic i rekao joj:" If this doesn't work, you follow her if she starts to run. You are a much better runner than me." Tek što je završio rečenicu počeo je još jednu evokaciju...Smirio je glas i spustio ga do šapata. " I won't hurt you. Don't run away from me..."


OOC:21:00, Today: Syd rolled 18 using 1d20+2. charisma check
This message was last edited by the player at 19:08, Mon 26 Mar 2007.

Sydove mirne riječi su obavile ženin um kao magla...Syd je mogao osjetiti njen strah, njenu nemoć. Na trenutak, kao da je popustila pod nejgovom nevjerojatnom snagom, no samo na kratko. Taj strah je nadvladao, te se ona otrgnula od njegovih čari. Tihi uzvik: "No!" joj se oteo sa usnica, te se dragonmark iznad njenih očiju zasjajio. Tog trenutka je nestala uz bijeli bljesak, i stvorila se desetak metara dalje niz ulicu. Okrenula se leđima i pružala svoje duge noge u trku...

Medic, vidjevši kako joj je snaga dragonmarka dala velike prednost, napne još jednu strijelu svojim moćnim rukama. Sekunda za vrijeme koje je nišanila se Sydu činila kao vječnost, no kada je opalila, strijela je poletjela kroz zrak strahovito brzo i precizno. Sustigla je kurirku i uz tupi udarac joj se smjestila u rame. Ona se istog trenutka nepomično stropoštala na pod.

Za to vrijeme je shifter još jednom napao preostalog čuvara, te divljački zagrizao lice. Ovaj je ispustio mač i vrišteći pao na koljena.

Nakon što je ispalila strijelu, Medic je otrčala prema ženi na podu. Ona je već ležala u lokvi svoje krvi, koja se zrcalila na jesenskom suncu.

Syd je u stopu pratio Medic do žene. Samo je bacio pogled na Tarkela, ali je zaključio da se ovaj sasvim dobro sam snalazi...

Medic je prva stigla do žene, te kleknula pored nje. Začuđujućer nježno je primila strijelu i iščupala je iz njenih leđa. Krv je odmah suknula van, no 'forged je pokrio ranu drugom rukom te počeo mrmljati neke riječi. Kroz par sekundi, krv je prestala teći iz rane, te je Medic podigla pogled prema Sydu. "We need to leave. Take what you need and lets go!"

Čovjek kojeg je Trakel osakatio nije prestajao vrištati, no shifter se pridružio Sydu i Medicu. Izgledao je strašno...prekriven još krvavim posjekotinama, sa sjekirom sa koje je još uvijek kapala krv i ustima zamrljanim istom. I nije izgledao uopće oduševljeno tim. "Listen to the tin can. We need to move out..."

Paket koji je kurirka nosila je izletio iz njenih ruku kada je pala, te se nalazio ni pola metra od mjesta gdje je ona ležala. Na prozorima okolnih kuća su se počela pojavljivat lice, prizvana nesnosnim vrištanjem i zvukovima borbe...

Syd je užurbano otrčao po paket koji je kurirka nosila, uzeo ga i spremio pod plašt. " Yes, yes, move out. We will go to my house. I guess we will be safe there." Pogledao je okrvavljenog Tarkela i upitao ga. " Are you in condition to walk on your own?" Razmislio je par trenutaka, a zatim skinuo svoj plašt i dao ga Tarkelu. " Here take it. You are much more conspicuous then me looking like that."

Tarkel je zgrabio plašt, te se ogrnuo njim. Onaj čuvar je napokon prestao urlati, te se skljokao na pod. trojac se užurbanim trkom udaljavao od mjesta sukoba, trčeći prema Sydovoj kući. Syd je još uvijek u glavi osjećao ono pulsiranje kurirkinoh straha...tko zna jeli ostala živa?

Paket je izgledao kao malena tanka drvena škrinja. Nije bila deblja od knjige, a u stranice su bile duge oko 30 centimetara. Tamna ebanovina od koje je bila napravljena se ljeskala na svijetlosti, kao da apsorbira svijetlost svojim crnim godovima. Nježne rune su bile urezane preko cijelog gornjeg dijela, koje su vrlo vjerojatno nosile nekakvu magiju...

Stigli su do Sydove kuće, te kada su ušli unutra Medic opet zabravi vrata. Tarkel je soptao pokušavajući doći do zraka, te se skljokao na kauč u dnevnom boravku. Medic mu je odmah pristupila, te onim istima nježnim dodirima počela vidati njegove rane. On je uskoro utihnuo, te počeo ispuštati zvuk tihog hrkanja. Borba ga je očito izmorila. Medic je sjedila uz njega, te pogledala Syda: "Did we compete our objective, Sydney?"

Syd je držao u rukama ono što su ipak uspijeli pribavaiti. Nije bio raspoložen za razgovor. Samo je kratko odgovorio." Yes, Medic we did." Okrenuo se i pošao na kat do svoje radne sobe gdje za zatvorio u ladicu knjigu koju su ukrali. Zaključao je vrata radne sobe. Kad se malo smiri bavit će se onime što piše u njoj. Opet se vratio u dnevni boravak i ovaj put se obratio Tarkelu. " You did a very good job. I am very sorry because of the injures you sustained during it." Izvadio je iz belt poucha dva platinum piecea što je bilo više nego je Tarkel prvotno tražio i dao mu ih.

Tarkel je ispružio ruku, te se nasmijao širokim osmjehom koje je pokazao njegove žute, oštre zube. Sada su normalno izgledali, za razliku od onda na ulici...onda se tih očnjaka nebi posramio ni vuk. "You pay well, Lyrandar. But the job was bloody..." Uspio se ustati na noge, te otresao Sydov krvavi plašt sa sebe. "I should go back to Pul's place...if you don't need me anymore?"

Većina posjekotina je bila ružičasto krastava, no činise da su koliko toliko zacijelile. Medic je ipak zaslužila svoje ime.

U tom trenutku, kućom je odzvonilo glasno kucanje. Medic je odmah ustala i dohvatila luk, te upitno pogledala Syda. Shifter je odskočio u hodnik i iskeženih zubi gledao u vrata...

Syd je mahnuo rukom Tarkelu da se smiri. " You stay in here, and you Medic stand here at the door, behind me. And put the bow down, but have it at arms length." Krenuo je prema vratima, ali jednu ruku je stavio na bok gdje mu se za remenom nalazio zataknut bodež.

Kada je otvorio vrata, začudo nikoga tamo nije bilo. Već mu je sto mogućnosti proletilo kroz um, kada je spustio pogled dolje. Pred vratima je stahao maleni gnom, ne viši od metra. U bijelo žutoj odorici napuhanih rukava obrubljenih čipkom, te grbom Kuće Sivis izvezenom na prednjem džepiću. Glava mu je bila okrenuta prmea gore, zureći svojim velikim bademsatim očima u Syda. U ruci je držao tuljac za svitke, koji je bio zapečaćen voštanim pečatom Kuće Sivis.

Prozborio je svojim piskutavim glasom, gledajući Syda ravno u oči. "Good day, sir. I have a message for a Lord Sydney d'Lyrandar. Is he by any chance at home?"

Syd je otvorio vrata samo toliko da bi se mogao vidjeti, ali se Medic koja je stajala iza njega nije vidjela. U čudu je pogledao u malu spodobu koja mu je praktički bila pod nogama. " Yes, I am Sydney d'Lyrandar. How may I be of asistance to you?"

Gnom ga je pogledao uznevjereno, no nastavio savršeno mirnim glasom: "I am to deliver this message to lord d'Lyrandar living at this address. If you are indeed him, I shall have to see your identification papers to confirm it." Stoički je čekao da Syd izvrši ono što je tražio.

Syda je silno zbunilo njegovo ozbiljno držanje, ali znao je takavi su gnomovi po pitanju discipline. Blago rečeno rigorozni. Syd je počeo prtljati po džepovima hlača i naposljetku je izvadio neurednu kožnu knjižicu i pokazao malom kuriru. U glavi mu se vrtila misao. I am so sick of couriers for today.

Gnom je energetično klimnuo glavom, te uručio Sydu tuljac. "The message arrived during the mourning hours today. I have visited your residence past a halfbell, but you were not at home. If you wish to send a response, you shall have to come to the local Speaker Guild office. Good day!" Ne čekajući otpozdrav, odjurio je niz ulicu nošen svojim kratkim nožicama.

Totalno zbunjen i još uvijek pod dojmom svega što se dogodilo prije samo pola sata kad je zaključao ulazna vrata, naslonio se na njih i u tišini supustio glavu. Tek je kasnije shvatio da Medic još uvijek čeka spremna za akciju. Krenuo je prema dnevnom boravku i pritom ju potapšao po metalno drvenom ramenu. " It’s fine. It was nobody important."

Ulazeći danas u sobu valjda po stoti put obratio se Tarkelu. " If you wish you can go home now. I will come tomorrow to the bookstore to see has anybody suscicious asked for you, or for me. And say hy to Puler and that sweet kind of yours." Samo je produžio do svog radnog stola, navukao tamne zavjese na prozorima i sjeo se u svoj stolac. U sobi je sad vladala ugodna polutama.

"I'm off then. Come by tomorrow..." Okrenuo se prema izlazu i otključao si vrata. Još jednom se okrenuo i rekao Medicu: "You keep an eye on him...those Oriens might come back!" S tim riječima je izašao na ulicu.

Medic je za njim zaključala vrata te se vratila u dnevni boravak. Gledjući u tuljac koji je Syd ostavio na stolu, upitala je: "And what is that?"

Odmotavajući poruku koju mu je dostavio mali gnom rekao je. " We shall see now..."

Syd je slomio pečat na poruci, te odmotao čisti bijeli papir iz kožnate navlake koja ga je štitila. Poruka je bila napisana tipičnim birokratskim rukopisom gnomova Kuće Sivis, a glasila je ovako:

Sender: Dhalia Vasazeli d'Lyrandar
Origin: Message Station in Stormhome, Aundair
Receiver: Sydney d'Lyrandar

Dear son,
I haven't written to you in a long time now. Indeed, too long. And now when I do so, I bring you sad news. Before you worry yourself with my wellbeing, do not, I am fine. But something indeed terrible has happened. Your cousin, Fidolis has left Eberron as a consequence of a grievous murder. I know you spent a lot of time with him at the universities of the Twelve, and developed a fondness for the man. Alas, his murderer was not apprehended. His funeral ceremony was organized today, with the early sun. His last wish, which as related to me by his daughter, was that he would be buried here in Stormhome. I have arranged a gravesite in our ancestral graveyard here. I knew that would be something you would want. The House has rented the services of a Medani inquisitive, who will track down the assilant and bring him to justice. I send you my love, and feel great pain for harbingering such grave news.

With love,
Your Mother, Lady Dhalia Vesazeli d'Lyrandar

Kad je pročitao pismo bacio ga je na stol. Njegovo lice nije odavalo nikakve emocije, iako su oči skrivale duboku tugu. Obratio se Medic koja je znatiželjno gledala u njega.  " It is a letter from my mother. See brings bad news. Somebody died." Skrenuo je pogled, a zatim nastavio odsutnim glasom. " I do not belong to this place. I don't really know why I came here. Not the brightest choice."

Nježno je upitao. " Medic, if I someday decide to return home, would you come with me?"

"I'll speak freely Sydney. I know you only for a day and a morning...but you are the person who gave the most to me in all of my short life. Even those who created me didn't give me that. They didn't give me that what I am given by you. You are my home." Da su se 'forgdovi mogli crveniti, ovo bi bio trenutak u kojem bi se to dogodilo.

Syd je bio vidno dirnut njezinim riječima. Ustao se i pošao do nje. " I think that is the nicest thing I've heard in years. Thank you. Now, come upstairs with me to my working room. Let's go and see what the object we obtained today really is. I think you will find the upstairs room in an even worse condition then the living room..." Nasmijao se i pošao gore...

"I shall clean it up than." Uspela se po stepenicama za Sydom.

Otvorivši ladicu, Syd je izvadio paket. Crna kutija od ebanovine je izgledala neobično sa svim tim bijelim runama, koje su Syda podsjećale na nešto što nije mogao točno smjestiti... Sa jedne strane te kutije se nalazila mala brava od mithrala. Ključić koji bi joj odgovarao je bio stvarno malen, no Syd ga definitivno nije imao.

OOC: Roll Knowledge: Arcana

OOC:00:41, Today: Syd rolled 8 using 1d20+4. arcana knowledge.
ne vole me brojčice kad trebaju...:-/

Rune su vrlo vjerojatno bile magične no Syd nije bio siguran. Bile su napisane na patuljački način, te vrlo vjerojatno služile kao nekakva zaštita.
This message was last edited by the GM at 10:15, Tue 27 Mar 2007.

Syd je gledao u kutijicu, podizao ju i pregledavao sa svih strana. Naposlijetku je još uvijek držeći ju u rukama, počeo tiho izgovarati magične riječi...

OOC:12:50, Today: Syd rolled 23 using 1d20+8. spellcraft.

Magija koju je koristio je proširila njegov osjet vida do nevjerojatnih granica. Tmao gdje je do malo prije vidio samo crnu površinu ebanovine ispresijecanu bijelim linijama, sada je bilo vrtlog boja. Uspio je uhvatiti smeđe linije energije koje su pratile linije runa, te se zakovitlavale oko cijelog paketa. Smeđkasta energija je bila najkoncentriranija oko male bravice. Syd je odmah prepoznao da je predmet bio začaran magijom iz škole Abjuration. Njegovo znanje je bilo još veće, jer je u načinu na koji su se silnice energije svijale prepoznao tipičan potpis patuljačkih čarobnjaka-bravara iz Kuće Kundarak.

OOC: Mozes se procitat o abjurationu u phbu...i ak ne skuzis kaj je to, mozes jos rollat knowledge arcana, pa cu ti ja rec koja je magija koristena.

OOC: Arcane lock? :)

OOC: Daaaa! Piši 100xp za tu lijepu glavicu:)

Syd je spustio kutijicu na stol i pogledao Medic koja je cijelo vrijeme znatiželjno gledala njemu iza ramena. " I won't be able to open this today, because I should go out and buy a certain something. And I think it wouldn't be advisable to go out so soon after the little port incident. Wouldn't you agree?"

"Leaving wouldn't be to our tactical advantage. We should keep a low profile." Medic je zurila u Syda još trenutak, te nastavila. "I devised a plan yesterday. I would like to make a place for myself in the basement, if that is alright with you?"

"Yes, that's fine with me. Where ever you feel comfortable. Just let me warn you...every two days I have a maid who comes to clean the place up and fill the food stocks. She is a bit nosy and loud, but she comes only during the morning and stays for a maximum of bell and half. So could you in those days stay here in my study room, because this is the only place she isn't aloud to go? You see, Hazala has a nasty habit to talk around and if she sees you, in two bells time the whole of Regalport will know that Sydney d'Lyrandar has a warforged at home. And that also wouldn't be a tactical advantage to us. Right?" Pogledao ju je čekajući hoće li se možda uvrijediti što ju on želi "sakriti".

"And you can take as many books as you like in the basement with you…”

"Understood. I will be in the basement." Izjurila je iz Sydove rande sobe, te su njezini koraci zaškripali na stepenicama kada se spuštala dolje.

Syd je ostao sam u radnoj sobi, sa ukradenom pošiljkom na stolu ispred sebe. Kako su nejake zrake sunca prodirale kroz zavjese, tako su se poigravale na ulaštenoj površini drvene kutijice. Tek tada je primijetio kapljicu skorene krvi pokraj male ključanice...vrlo vjerojatno je tamo dospjela dok je MEdic pogodila kurirku strijelom.

Sa ulice su do Syda dopirali pozivi svećenika-prosjaka strašnog Devourera kako poziva ljude Regalporta na obraćenje i spasenje od 'oluje' i 'smrti'. Njegov kreštavi glas se nadnosio nad konstantnu graju živog gradića, svako malo se utapajući i izranjajući van. Kao i njegov divlji bog...

U nevjerici je odmahnuo glavom kao da se raspravlja sam sa sobom trudeći se ignorirati zvukove izvana. Počeo je prekopavati po sobi tražeći nešto. Napokon je iskopao iz neke sasvim lijeve ladice malenu crno baršunastu krpicu i uzeo kutijicu u ruke da očisti mrlju od krvi. Nije htio takav fizički podsjetnik na današnji događaj. Opet se zapitao je li ostala živa, a pitao se hoće li opet vidjeti Fieru i da li je ona već saznala za današnji događaj. Iskreno nadao se da neće. Jedino što je sada istinski htio je majci poslati odgovor...

Obrisao je trag krvi, no još uvijek su mu sjećanja njenog tijela navirala kroz misli. Odozdola se čuo potmuli 'bang' kao da se neki teški predmet spustio na pod. Ponovio se još jednom, te još jednom. Medic je očito imala dosta posla sa tim podrumom...

Zvukovi izvana nisu zamrli, no kreštavi svećenik je utihnuo. Na njegovo mjesto je došao prodavač ribe, izvikujući svoj široki asortimana ukusnih delicija iz Lhazaarskog Mora.

Izašao je van iz radne sobe i zaključao vrata za sobom. Malo je po gornjem katu potražio svog mačka i kad ga je našao u kutu spavaće sobe kako se časti ostacima nečega što je nekad bio miš uzeo ga je u naramak. "You stupid animal, and I was just about to give you food." Spustio se u kuhinju jer zvuk njegova nesretnog želudca je počeo zatomnjivati zvukove izvana i zaljučio je da je vrijeme da nešto pojede. Jutrašnji događaji su ga iscrpili.

Kopao je neko vrijeme po ostavi tražeći nešto jednostavno što bi se dalo pripremiti. Najradije bi sad otišao do svoje taverne i smazao nešto s njihovog odličnog menija, ali za danas je bio zatvoren u ova četri zida. Sam si je to kriv. "Sydney, Sydney, next time when a sucidal plan comes to you, just say NO." Tiho je razgovarao sam sa sobom i pjevušio si u bradu neku dječiju pjesmicu...

Odlučio je da će si ispeći kobasice s nekim prženim povrćem. To nije moglo biti tako teško za napraviti, tješio se. Otvorio je bocu nekog vina za koje nije ni znao da ga ima i uzeo mali gutljaj dok se hrana na peći opasno pušila i krckala.

Miris hrane se širio kuhinjicom i ostavom, dok je mačka gladno gledala prema hrani koja se pekla. Kobasice su brzo potamnile, te ih je Syd ubrzo skinuo s plamena. Mirisale su božanstveno, te je Syd osjetio kako mu se želudac steže pri samoj pomisli jela. Mačka je doskočila na stol te umiljato prela gledajući prema polu vilenjaku....

Što je brže mogao postavio si je pribor za jelo i revno prionuo jelu. Čak i nije bilo tako loše ako se uzmu u obzir njegove kulinarske (ne)sposobnosti. Dao je mačku pola jedne kobasice. Uvijek je bio slab na umiljate poglede...

Mačak (i Syd) su se zadovoljno oblizivali nakon jela, koje su zgotovili u rekordnom roku. Mačka se samo lijeno okrenula na leđa, nasred stola, te zatvorila oči i stala umiljato presti. Čini se da Sydovo (ne)kulinarstvo nije samo oduševilo Syda.

Zvukovi iz dnevnog boravka su se nastavili, te se činilo da je MEdic cijelo vrijeme radila...

Sit i zadovoljan Syd je otišao potražiti Medic i ponuditi joj svoju eventualnu pomoć...

OOC: idem pa vidim :-P

Ušao je u boravak i zateko priličnu gužvu. Izvukla je tri ogromne hrastove škrinje, od koje je jedna bila puna prašine, druga savršeno čista a treća upravo bivala čišćena. Čistila ju je mokrom krpom, sa preciznim i glatkim kružnim pokretima. Sag na sredini prostorije je bio pomaknut, te mala vratašca odignuta. Odozdola je dopiralo slabašno treptavo svjetlo.

"There are some interesting things down there. You should take a look."

Syd je upravo shvatio da otkako je došao da opće nije istražio kuću. Jednostavno ju je uzeo zdravo za gotovo." Listen Medic you don't have to be so thorough than I feel like you are my servent."

Nagnuo se prema otvoru na sredini prostorije i bacio kratak pogled." What? Do we have a dragon down there maybe?" Nasmiješio se i namignuo joj...

"The narrow space would only permit the existence of a small dragon in the basement." Syd još uvijek nije uspio procijeniti dali je ovo trebala viti šala, ili njezino stvarno razmišljanje.

Kada je Syd spomenuo sluge, Medic je na trenutak stala. "As I have said before, I am free. I do my assignments to the best of my capabilities. I would not be satisfied with nothing less."

Syd se puknuo smijati kad je rekla ono za zmajeve i kroz polu smijeh joj rekao. "Show me what have you found..."

"Understood." Ona je krenula prva dolje...

Kada se Syd spustio za njom po starim trošnim ljestvama, začudio se da ovo mjesto nikada prije nije našao. U malenom podrumu su se nalazile još dvije ogromne drvene škrinje, koja su unatoč svojoj glomaznosti izgledale natrulo, te veliki ormar čija su nekad ukrašena vrata sad bila oguljena. Po podu su bii razbacani papiri i komadi pergamenta, već požutjeli od starosti i pocrnili od vlage...

OOC: Spot check;)

OOC:11:49, Today: Syd rolled 20 using 1d20+3. spot check.

Syd je primijetio da desni zid izgleda kao da je naknadno dozidan. Razlika između cigli je očita, te bi se mogao zakleti da taj zid nije bio zidan sa ostatkom kuće!

Syd se okrenuo prema Medic i upitao ju."So, it that what you wanted to show me?" Pokazao je rukom na zid...

"What?"

"You can't see the difference between the bricks from the rest of the walls and this one?"

"No." Medic je prišla zidu u koji je Syd gledao, te sa par centimetara udaljenosti zurila u njega. Sydu je svakim trenutkom bilo sve očitije da je taj zid bio naknadno dozidan, i to prilično traljavo. Žbuka između cigli je izgledala nabrzaka nabacana, te dok se sušila je curila iz pukotina. Nekome se žurilo.

" Could you please ummm, kick the wall, or at least help me find something with what I could kick the wall down...?"

"I could try. But we should try to find some tools for it? Like a pickaxe perhaps?" Stupila je korak nazad te lagano pokucala po zidu. Lagano kucanje se polagano pretvorilo u jače udaranje, te je kroz par trenutaka unjela svoje cijelo snažno tijelo u svaki udarac. Sa zida se stepavala prašina i žbuka, te su se crvene cigle tresle pod snažnim udarima...dok se uz glasno pucanje srednji dio zida nije raspao, te je sve suknulo u magli bijele prašine.

Syd je pričekao par trenutaka da se prašina malo slegne jer dok je Medic udarala po zidu prašina koja se dizala počela je škaljati njegova osjetljiva pluća. Kroz kašalj je rekao." Well, let's see what have we done..." Kašalj se pogoršavao i čak su mu oči počele suziti i na njegovom se licu vidjelo da je ljut, što je više kašljao to je više postajao ljut. Toliko da bi i sam mogao razvaliti zid...

Kako se bijela prašina slijegala, sve u podrumu je dobivalo bijelu, prašnjavu koprenu. Nekad cigle koje su činile zid sada su ležale razvaljene na podu, te su samo niski ostaci nekada loše sazidanog zida ostali na mjestu.

Kroz svoje kašljanje i suzne oči, Syd je pokušavao razaznati stvari oko sebe...prvo je primjetio Medicovu siluetu koja se pretvarala u stvarnost kako se prašina slijegala, a zatim par crvenih očiju. Iza zida, oči su se caklile u razini s njegovim koljenima. Prije nego što je uspio glas ispustiti, oči su krenule prema naprijed. Preko niskog ostatka zida, kreatura je skočila na Medica. Izgledala je kao pas napravljen od metalnih ploča i šipki, sa čeličnim zubima i kanđama na vitkim nogama. U brzom skoku se bacila na MEdica, te su joj prednje kanđe zagrebale po Medicovim mithralskim prsima. Nisu ostavile ni targa, te jegubica otvorila usta pokušavajućći zagristi 'forgeda. Medic se tek onda snašla i ispriječila svoju ruku ispred.

OOC: Rollaj inicijativu i svoju prvu akciju!

OOC:21:40, Today: Syd rolled 2 using 1d20-1. init. nevjerojatno zar ne, čak 2...

Syd se brzo okrenuo oko sebe i na podu našao metalnu šipku koja je nekada očito bila cijev i krenuo prema psu...

Metalni pas je još jednom pokušao zagristi 'forgeda, te su njegova metalna usta zagrizla njenu potkoljenicu. No to nije imalo nikakvog učinka, osim strašnog zvuka paranja metala o metal. Medic još nije snašla, te je nespretno udarala šakama po kreautirinim leđima, no bez učinka...

Okrenuvši se prema Sydu zaderala se: "Go behind it! We should outflank it!"

OOC: Attack roll s cijevi ti je 1d20-3, a damage 1d4+1. Al ak odes iza njega (kak je Medic rekla)attack roll ce ti bit 1d20-1 a damage isti. To se inace zove flankanje (ocito), i to ti daje +2 bonus na attack roll (i tebi i MEdicu, posto zajedno flankate)

Syd je brzo poslušao Medic i stao se iza psa i zamahnuo s teškom cijevi na njega...

OOC:22:11, Today: Syd rolled 12 using 1d20-1. attack roll
22:12, Today: Syd rolled 3 using 1d4+1. damage.

Kada mu se Syd približavao straga, pas je strelovito zagrebao prema njemu sa prednjom pandžom. Iako se Syd branio rukom, čelične kandže su prorezale kroz njegovu podlakticu. Osjetio je laganu vrtoglavicu od silne boli, no ipak uputio udarac metalnoj zvijeri...no cijev je samo odzvonila od njenih leđa.

Sljedeći ugriz koji je uputilo Medicu mu je razderao drvo i metal potkoljenice te je crveno -zelana krv počela istjecati iz njene noge...no 'forged je na to reagirao silovitim napadom. Njezina šaka se spojila s psetovom gubicom, te potrgala sve metalne prenje zube. No pas nije posustajao...

OOC: Syd je primio 4 damage, Medic 7. Medic mu je dealala 4 damage. Ti si!

Syd se malo sagnuo, koliko je bilo moguće u danoj situaciji i opet zamahnuo što je jače mogao, ovaj put prema zvjerinim stražnjim nogama...

OOC: 22:32, Today: Syd rolled 14 using 1d20-1. attack roll.
22:33, Today: Syd rolled 5 using 1d4+1. damage.
Jebeno!

Uz tupi udarac osjetio je kako se metalna cijev u njegovim rukama slomila...no ne samo ona. Obje stražnje noge su pukle uz glasan *krc*, te se crno hidrauličko ulje prolilo iz njih. Pas je odmah posustao, te se čak nježno posložio na pod. Medic je još jednom zamahnula, složivši mu šake preko njuške. Tek toliko, da bude sigurna.

Čim je pas pao, Medic ga je preskočila i položila ruke na Sydovu krvareću podlakticu. Mrmljala je riječi molitve, te se bol gubila iz rane i krv je prestala curiti. "Order and life, return that wich was teared!"

OOC: 150xp reward. Blavo mis:)

" I think we could have done better with a dragon. They are at least sensible beings. They could be persuaded. So, what are we going to do with that...?"

"It is inactive." Medicx je očito bila stručnjakinja za očito, no nije ponudila riješenje.

Sada kada se prašina slegla, a pas pao, Syd je napokon mogao posvetit nešto svoje pažnje prostorijici iza zida. Nije bila ništa posebno velika, čak upola manja od ostatka podruma. Uz zidove su bili postavljene drvene ploče koje su bile zakačene za zid lancima, te služile kao stolovi. Dvije su još stajale, dok su se na trećoj odkačili lanci, te se njen sadržaj rasuo po podu. Dvije koje su još visile su bile natrpane praznim staklenim bočicama, papirima, posudicama, žlicama...ovo je očito nekada bio laboratorij. Ispod jedne daske-stola se nalazila škrinja...

Syd je prekoračio psa i polagano ušao unutra. " Come Medic, you should see this place.." Rekao je i približio se škrinji da ju izbliza pogleda.

Medic je ušla za njim, te su njezina stopala zakrckala kako je stala na smeće na podu. Bez riječi je stala razgledavati maleni laboratorij.

Syd se približio škrinji, o nije mogao raznaznati detalje na slaboj svjetlosti. Jer je jedino osvjetljenje dolazilo od vratašca podruma. Utor za baklju iznda jednog od stola je bio prazan, a baklji ni traga. Škrinja je bila masivna, sa velikom, zahrđalom željeznom bravom.

" Medic, would you be so kind and go into the kitchen. Somewhere there is a lantern. I left it there yesterday. I can't see anything..."

Medic je otišla na kat, te se ubrzo vratila sa zapaljenom lanternom. Ovako obasjan, stari laboratorij je bio kaleidoskop boja. Prolivene tekućine su se skupile u lokvice na podu, šareneći se tisućama boja kako se svijetlost lomila na njima. Sad je primejtio da su po zidovima bili zabijeni komadi pergamenta, koji su predstavljali skice različitih kreatura. Od nečeg opako sličnog metalnom psu, do bića koje je izgledalo kao par krila.

Škrinja je bila u potpunosti neoznačena, no drvo se po rubovima već počelo guliti.

Syd se počeo ogledavati po sobi tražeći nešto. " Do you by any chance see a hammer anywhere around you?"

"Yes." Dodala je Sydu maleni čekić koji je čežao na podu. Više je izgledao kao za razbijanje jaja nego ičega drugog, no morat će poslužiti...

"Not the brightest choice ever, but then again I'm not known for making such." Rekao je i svom snagom zamahnuo čekićem prema zahrđaloj bravi na škrinji...

Zamahnuo je na bravu, te ponovio to još par puta i zahrđali metal se slomio pod pritiskom. U malenom crvenu oblačiću hrđe je popustila i malo se otpustio poklopac...nakon što ga je Syd odigao našao je svašta unutra...

Prvo što mu je zapelo za oko (a i bilo je na vrhu) je bio štapić napravljen od drveta. Na vrhu je bio uglavljen krvavo crveni Eberron dragonshard. Upiajo je svijetlo lanterne te nazirao malenu repliku dragonmarka unutra. To je sto posto bio nekakav magičan predmet, samo kakav?

Tri smotana pergamenta su se nalazila odmah pokraj, a ispod njih naslaagne hrpe požutjelih papira i mala crna knjižica uvezena u crnu kožu.

Uzeo je pergamente u ruke i počeo ih odmotavati. Zanimalo ga je što piše unutra. Sudeći po svemu što je do sad vidio, prije njega ovdje je živio neki blago nadobudni izumitelj, kemičar, wizard...Syd se ne bi čudio da i njega nađe među ovim smećem ili barem njegove ostatke.

01:07, Today: Syd rolled 13 using 1d20+9.spellcraft
01:07, Today: Syd rolled 21 using 1d20+9. spellcraft
01:07, Today: Syd rolled 25 using 1d20+9. spellcraft.

Sva tri svitka su sadržavali magije. Na prvom je bila napisana magija Arcane Lock, koju je Syd odmah prepoznao. Druga je bila malo kompliciranija, no i nju je uspio shvatiti. Magija se zvala Entangling Dragonmark, i radila je na nekom principu koji je sam dragonmark onog koji ju je bacio pretvarala u niti energije koje su otežavale kretanje meti.

Treći svitak je bio malo prekompliciran da ga razriješi opet. Shvatio je da radi na nekom principu dragonmarka, ali ne točno kojem. Možda će kad prespava biti pametniji...

OOC: Za treći scroll možeš skužit nakon 8 sati odmora, no morat ćeš opet spellcraft onda rollat!

Syd je uzeo sve pergamente i štapić s dragonshardom i knjižicu (kasnije će se baviti s time) i izašao van iz rupe u zidu tj. iz laboratorija. " So shall we close this place again?" Upitao je Medic...
This message was last edited by the player at 18:18, Thu 29 Mar 2007.

"And how do you intent to do that?" Upitao je 'forged dok je gledao u ostatke zida razbijene po podu.

OOC: Nekaj ti je ostalo u škrinji...

Syd je nevino slegnuo ramenima i rekao. " Ummm, I don't know, but you can't live in this mess with a broken machine dog...or you like how that sounds?"

"I will clean it out." ?forged nije planirala čekati već je odmah krenula u čišćenje. Noga gdje ju je pseto ugrizlo se čudno savijala, te su cijevčice i vitalna unutrašnjost pod vanjskim oklopom prilično jasno vidjele kroz razderan metal.

" Are you ockay?" Upitao ju je pokazujući na njezino oštećenje. " Can you heal yourself like you healed me?"

"My spells are less effective on constructs as myself, but I shall tend to it during the night." Rekla je jednostavno, te nastavila skupljati cigle na jdenu hrpu.

Syd je kimnuo. " I see I am just in your way, so I'll be here in the living room. When or if you feel need for company, I'll be near." Okrenuo se da izađe van...

Medic je marljivo nastavila skupljati cigle, slažući ih na hrpu u kutu podruma. Nije se osvrnula kada se Syd uspeo gore, već samo nastavila s poslom.

Udobno se zavalio u svoj naslonjač za radnim stolom, pergamente koje je našao je raširio po stolu i otvorio malu crnu knjžicu koju još nije imao vremena pogledati...

Otvorivši prvu stranicu, Syd otkriva što ta knjižica u stvari je. Samo jedna rečenica krasi tu požutjelu stranu papira, napisana crnom tintom groznim švrakopisom. Rečenica glasi:

The diary of lord Wesel d'Cannith.

Prelistavši do zadnje stranice, Syd čita:

26 Nymm, 988 YK

I have finished my research into dragonmark magic. Ismael's notes about the nature of the dragonmarks was very helpful in my studies, even with some of his beliefs being utterly wrong. I have excluded all of his religious dabble from the research, and developed potent spells related to dragonmark casters. This new line of magic could prove to be profitable, if used properly. I shall present it to the Viceroy in Zilargo when I arrive to Trolanport. Alas, my researc will ahve to stop as I am leaving for gnomish ports in days time. Some sort of research with the Lyrandars...

Nevertheless, I shall leave my possessions at home, including magical trinkets. I do not plan to stay for a long time...

Još jedanput je pogledao datum kojeg je to napisano te je počeo listati unatrag trazeći eventualno detaljnije objašnjenje wizardovog naglog odlaska. Zaintrigirao ga je zadnji pasus. Gnomovi i Lyrandar. Čitajući ovih par rečenica par stvari je bilo malo jasnije. Prvo zašto je sve ostavio ovdje. Ovo poglavlje je davno napisano. To znači ili da je odlučio ostati tamo gdje se uputio ili da je netko spriječio njegov povratak. Po onome što je Syd vidio u njegovom laboratoriju druga mogućnost je bila vjerojatnija.

 OOC: :)
This message was last edited by the player at 12:50, Sat 31 Mar 2007.

Čini se da je taj istraživač koji je živio prije u kući vodio prilično detaljan zapis svojih istraživanja. Kako je Syd listao i pročitao rečenicu tu i tamo, dobio je sliku čime se ustvari on bavio. Istraživao je dragonmarkove, i magiju koju oni donose. Čini se da je i sam nosio mark, jer se većina eksperimenata temelji na njehovom marku, no specifične magije koje spominje da je istražio bi se mogle koristiti uz bilo koji dragonmark.

Nakon više od pola sata listanja, Syd nalazi poglavlje koje spominje njegov odlazak. Glasilo je:

2 Nymm, 988 YK

My research is proceeding well indeed. I have managed to recreate the first experiment of Galven d'Cannith regarding the magical potency of dragonmarks, but will have to perform extensive experimentation if I wish to apply the theory in life.

PS

A letter from the Sharn Enclave has arrived...the viceroy of Breland, Lord Merrix is demanding my presence in his region at once. It seems that the institute of Twelve has organized a research team in Zilargo, which will try to develop something called the airship technology. It piqued my interest, but I shall have to speak to the Gorgon in Metrol before I leave.

OOC: Možeš rollat knowledge history i knowledge arcana...

OOC:11:54, Today: Syd rolled 23 using 1d20+9. knowledge arcana.
         11:54, Today: Syd rolled 17 using 1d20+9. knowledge history

OOC: Gorgon je Patriarch Kuće Cannith, koji je poginuo u njihovom sjedišzu na Day of Mourning. Syd zna da je vladao Kućom željeznom rukom, i da sada kada je nestao Kuća u stanju raspada.

Projekt koji su obavljali gnomovi iz Zilarga, Kuća Cannith i Kuća Lyrandar može jedino biti istraživanje koje je dovelo do stvaranja airshipa. Ono se isto odvilo prije 10 godina.

Zamišljeno je spustio dnevnik na stol i razmislio par trenutaka. Ovo ga je svakako zaintrigiralo. Ne samo toliko činjenica da je wizard surađivao s njegovom Kućom nego to što se očito nikad nije vratio natrag u ovu kuću.

Uzeo je u ruke onaj treći pergament za koji nije isprve shvatio o čemu se radi i počeo tiho izgovarati riječi čarolije...

Magija koju je prizvao mu je odmah otkrila što je pisalo na svitku. Cannithski istraživač je otkrio još nešto novo, što je nazvao Detect Dragonmark.

Izvadio je svoj spellbook, pripremio pero i tintu te se posvetio proučavanju trećeg scrolla. Nakon izvjesnog vremena, shvatio je čaroliju te ju je prepisao u svoj spellbook.

Magija za detektiranje dragonmarka na svitku je bila prilično komplicirana, stoga je Sydovo proučavanje potrajalo do kasno u noć. Kada je napokon završio, nije ni bio svjestan koliko vremena je prošlo, dok nije odzvonilo dvanaesto zvono. Bila je ponoć. Magija je bila sigurno zapisana u njegov spellbook, te su se magične inskripcije na svitku počele sjajiti i sistematski brisati.

Kad je začuo zvono izvana Syd se trgnuo, kao da je cijelo ovo vrijeme bio u nekakvom transu. Zatvorio je spellbook osjećajući se veoma ponosno na svoj današnji rad. Protrljao je oči i umorno zjevnuo i rastegnuo se. Zatim je ustao i sišao u dolje u podrum potražiti Medic.

Kad se spustio tiho je progovorio." Medic...?"

Medic je još uvijek bila u podrumu. Sakupila je sve cigle sa poda, te srušila one ostatke zida na rubovima i njih isto složila. Na vrh tog pravokutnika od cigli je stavila ostatak metalnog vuka. čije ugašene oči su zurile prema gore. Oprala je pod od prašine i žbuke, te uredila onaj nered u laboratoriju koji su otkrili. Stajala je pokraj one dvije škrinje odozdola, te ih obje otvorila. Bile su pune prašnjavih knjiga, koje je ona vadila van, prelistavala i razvrstavala.

Syd je pomalo uplašeno pitao iako je znao da to pitanje nema apsolutno nikakvog smisla." Ummm, aren't you tired, or don't you thing you've done enough for today?"

"No." Pogledavši prema knjizi u svojoj ruci nastavila je. "I have found interesting books in these chests. You should take a look at them." Gledala ga je još par trenutaka, pa brzo nastavila, kao da joj je tek sad pao na pamet: "Shouldn't you be resting?"

" Yes I should be resting, and I will go now. Just wanted to see how are you doing, and say hy I guess. Remeber, Hazala is coming tomorrow, but you can stay down here. I doubt she will come anywhere near. Actually I am pretty sure she doesn't even know where the basment is. But just in case, try not to make any noise around 7 bells in the morining."

" Books? Let me see. I would like to read something before I fall asleep..."

"I have found an excellent book about the War of Mark...and a bunch of books about House Cannith. And artifice. Na Sydovo spominjanje Hazale je jednostavno odgovorila: "Understood."
This message was last updated by the player at 21:24, Mon 02 Apr 2007.

"Great! I will take a few and you can read the rest. I'll catch up later."Pogledao je hrpicu knjiga i izabrao par naslova. Pozdavio je Medic smješkom i uspeo se gore i pošao do svoje spavaće sobe. Na brzinu se svukao i uvukao u krevet. Čitao je još možda sat, dva, a zatim je utonuo u dubok san.

Sanjao je nešto čudno čega se ujutro više neće sjećati. Sanjao je sebe, Fionu i dijete...

Nakon košmarne noći, Syda su probudile nježne zrake sunca koje su prodirale kroz zavjese prozora njegove sobe. Kao i svako jutro (ili možda podne?) izvana se čuo žamor morskog gradića, no kuća je bila u potpunoj tišini.

Ustao se i bilo mu je izrazito čudno što je tako tiho. Nije mogao vjerovati da nije čuo Hazalu kad je dolazila. Pa ona je bučila kao krdo orkova. Izašao je van iz sobe i sišao u dnevni boravak potražiti Medic.

Medic je stajala u dnevnom boravku kraj prozora, gledajući na ulicu. Na stolu u kuhinji se nalazio lonac pušeće kave i novine. Hazala je očito bila.

" Good morning. Do you by any chance know what is the time? How long have I been sleeping."

Ne čekajući odgovor otišao je od stola u kuhinji, natočio si šalicu kave i otpio gutljaj, a novine stavio pod ruku. Vraćajući se u dnevni boravak opet je upitao.  " So, did you meet Hazala? It is strange she didn't come to wake me up." Sjeo je u naslonjač i noge podignuo na stolić. Novine je pripremio za čitanje staviviši ih na koljena.

The twelfth bell rang not long ago. I have stayed in the basement, as you orde...suggested." Nije se okrenula već je nastavila gledati kroz prozor.

Naslovnica na novinama je glasila:

Breland Apologizes for Arrest of Orien Scion

VATHIROND, BRELAND—General Jorekk Blandra, commander of the King’s Own 4th Border Army, apologized on Sar for the day-long detention of a high-ranking member of House Orien traveling to Sharn on House business.

“In our zeal to protect the borders of this fair nation from interlopers and criminals, we misinterpreted some sensitive intelligence,” he said in a written statement issued from the army’s keep northwest of the city. “Our sincerest apologies go out to Jarla d’Orien and members of her entourage for the delay.”

Jarla d’Orien oversees the house’s caravan operations throughout western Khorvaire. Her detention in Vathirond last week brought a swift response from House Orien, which briefly suspended lightning rail service to Breland destinations in response to the arrest. She was freed last Zor.

General Blandra’s statement did not mention the specific charges that resulted in d’Orien’s arrest, nor the nature of the intelligence that his staff misinterpreted. Staff officers of the King’s Own 4th said the general was traveling back to Wroat and unavailable for further comment.

Počeo je listati novine u potrazi za eventualnim spominjanjem jučerašnjeg napada na Orienovu kurirku.

Osim mnogobrojnih članaka o vremenu, jednog dvostranog teksta o novoj hobgoblinskoj zvijezdi Sharnske 'scene' i napada Valenarskih vilenjaka na malenu utvrdu u Q'Barri, Syd nije ništa našao o Kući Orien.

Zatvorio je novine i popio ostatak kave." Medic, do you have any plans for today? I will go now to see how's Tarkel, and maybe try to figure out how to get my hands on some money. Oh and yes, I have to send a response to my mother...You want to come with me or you'd prefer to stay in and read?"

"I will stay in, if that is not a problem. Wouldn't want to cause conflicts on the street."

" Fine. That is a wise decision." Ustao je i otišao gore. Bacio je pogled kroz prozor svoje spavaće sobe i vidio je lijep sunčan dan. Izvadio je iz ormara bijelu, najobičniju pamučnu košulju, na nju je obukao crni kožni prsluk. Uzeo je i jednostavne pamučne hlače i poludugi, do koljena dugačak kaput. Kosu je zavezao u malu pundžicu pri vrhu glave. Za pojasom je imao belt pouch s novcima i id paprima, a na lijevoj strani je imao zataknut bodež u smeđim kožnim koricama. Izgledao je sasvim solidno, prosječno i neupadljivo. Jedina relativno upadljiva stvar na njemu bio je njegov maleni dragonmark na vratu.

Sišao je dolje, još jednom pozdravio Medic i rekao joj da ne pušta nikog unutra i nek se zaključa. Dok je zatvarao vrata viknuo joj je. " Take care, I will be back soon..."

Prvo se uputio u Pulerovu knjižaru, zatim će ići poslati odgovor majci, a onda će pokušati naći neku vrstu zaposlenja...

Medic mu je samo kimnula na izlazu, no čuo je kako je zabravila vrata čim je izašao. Dan je bio svjež, čak malo prohladna...ljeta inače nisu bila duga u Lhazaar Principalitiesima, pošto su bili na sjeveru, no zadnje ljeto je produžila svoje pipke do kasne jeseni. No čini se da će zima ipak stići...

Po noći je padala kiša, te su ulice još bile vlažne i blatne. Britak zrak je pasao Sydovim plućima, te je osjećao ugodno peckanje sa svakim udahom. Grad je opet bio prilično aktivan, te kako se spuštao prema dokovima, pucao mu je divan pogled na more. U luci je bio usidren samo jedan brod Seadragona, te par trgovačkih brodica.  Flota je očito bila odsutna, uključujući prinčev admiralski brod.

Stigao je pred Pulerovu knjižaru bez incidenata, te ušao unutra. Puler je stajao na ljestvama, balansirajući svoju težinu dok je slagao neke knjige na vrh police. Tarkelova djevojčica je sjedila na podu kod stola, te složila malenu kućicu od knjiga za svoju lutku i igrala se. Njenom ocu nije bilo ni traga...

Kada je Syd ušao, ona je samo podigla pogled, no nije ništa rekla.

Puler se nabrzaka spustio kada je primjetio Syda, te se zadihano okrenuo i rekao: "Good d-d-day, Syd. You here for Tarkel?"

Syd se toplo nasmiješio debeljuškastom shifteru i rekao veselim glasom. "Good morning Puler. How are you? Yes, I'm here to see how's your cousin doing today. Is he here?"

"I'm fine. Lets go outside...to breath s-s-s-some fresh air." Praktički je izgurao Syda van pred knjižaru. Obavio je ruke oko svojeg debelog trbuha, kao damu je hladno vani te se zagledao na pučinu.

"I didn't want to say it in front of the child...he's in the tavern. The Sea Whore. Probably spending the money you gave him." Zvučao je zabrinuto...a i trebao je biti. Syd je znao gdje je Sea Whore. Taverna samo malo niže niz ulicu, pa ustvari bolje rečeno bordel. Tamo su se skupljali skoro svi mornari koji su pristigli u Regalport...to mjesto je bilo kao statusni simbol za njih.
This message was last updated by the player at 21:18, Tue 03 Apr 2007.

Sydovo lijepo lice napravilo je nezadovoljnu grimsu. Prvo zbog same ideje da bi on trebao ući na takvo mjesto, a drugo jer mu je Syd dao te novce u najboljoj namjeri, za njegovo dijete." Hmmm, well couldn't you have talked some sense into him? And where is the child's mother if you know?"

Puler se činio očajan, no odgovorio je gnjevno, sa puno zamuckivanja: "T-t-t-talk senses into hi-m-m-m-m-m? Y-y-y-y-you should t--t-t-t-t-try that, b-b-b-b-b-because I reall-y-y-y-y-y tried!" Plucko je slinu kako je brzo i iznervirano govorio.

Syd je blago potpšao Pulera po njegovim velikim leđima i smirenim glasom rekao. " Come down, Puler. It's going to be ockay. You shouldn't get so upset, it's not good for your health."

U Pulerovim očima se vidjelo da je znao da je tako, no nije si mogao pomoći. "I k-k-know Syd. But I'm afraid f-f-f-for the child...she should h-h-have a proper c-c-childhood!"

" Don't you worry. Go inside and look after her. I will try to find her father."

Još se jednom ljubazno nasmiješio Puleru, a zatim se okrenuo i pošao prema bordelu gdje se Tarkel nalazio. Syd je imao smrknut izraz lica i nije mu se sve ovo dalo niti ga se ticalo. Ali Puler se bio uvijek drag prema njemu i nekako mu se osjećao dužnim.

Syd je krenuo prema taverni/bordelu, no ne baš previše oduševljeno. Sea Whore se nalazio na kraju jedne slijepe uličice koja se odvajala od ulice u kojoj je bila Pulerova knjižara. Uličica je bila zamazani, blatni ćorsokak koja čak nije ni bila popločena, kao ostatak Regalporta. Po noći mora da je izgledala zastrašujuće, kao što bi i morala izgledati ako vodi do mjesta koje se zove Sea Whore. Taverna se nalazila na samom kraju ulice, te ju je Syd jednostavno našao, samo prateći buku koja je dopirala iz nje. Drvena dvokatnica, sa velikim prozorima zastrtim crvenim zastorima, te su se drvene daske izvana već gulile od slanog morskog zraka. Dvokrilna vrata su bila širom otvorena, te je jedno prljavo dijete sjedilo na trijemu i prosilo. Vrlo vjerojatno je bio đeparoš, čekajući one sa većim kesama.

Syd se ušetao unutra, te je zatekao Sea Whore u njenom punom "sjaju". Velika hala koja je bila glavna prostorija taverne je bila natrpana mnogim smrdljivim tijelesima  koja su zajednički činila ubojiti miris znoja, zadaha i alkohola, te buku urlajućih glasova i smijeha. Gosti, većinom mornari širokih prsa   i snažnih glasova, i domaće 'zabavljačice' su sjedili raspoređeni po stolovima na sredini i otrcanim separeima uz zidove. Dugačak šank se nalazio pokraj velikih stepenica koja su svako malo škripale kada je jedna od bujnih žena vodila svojeg odabranika na kat. Iza šanka je stajala žena koja nebi posramila Pulera svojom težinom, otkrivajući svoje ogromne bijele grudi u zategnutoj košuljici kratkih rukava. Njezini neravni zubi su bili razvučeni osmjeh, te je nešto dobacivala mornaru koji je sjedio uz šank. Jedna neobična prilika je bio warforged koji je stajao kraj vrata, te na trenutak spojio svoj pogled sa Sydovim očima. Kao da ga je odmjeravao...

Syd je odmah zamjetio Tarkela. Snažni shifter se savršeno uklopio u društvo, te je stajao uz bar držeći veliku kriglu u svojoj dlakavoj šaci. Pričao je sa muškarcem obučenim kao da je došao sa nekog dvora. Bio je obučen u uski ljubičasti kaputić, koji je bio raskopčan te otkrivao crne kovrče na njegovim prsima. Uske bijele tajce su zatezale nejgove noge, te bile ugurane u zamazane crne kože čizme sa viskom petom. Na boku mu je plesao rapir, te se svako malo doticao njegove drške. Da nije bio toliko otrcan, bio bi čak pristojno obučen. No najneobičnije na njemu je bilo malo majmučne koje je svako malo skakalo s njegova ramena na šank i uzimalo liz iz njegove krigle. Smeđodlaki majmun je zvjerao oko sebe, te nespretnim skokovima strujao između njegova ramena i šanka.

Syd je došao do šanka i prišao Tarkelu tako da ga ovaj nije vidio. " Tarkel, I see you are doing just fine!" Iz Sydovih oštrih riječi gotovo se topio hladan sakrazam.

Tarkel se okrenuo prema Sydu, te se njegovo nasmijano lice pretvorilo u mrštenje kada je vidio tko mu se obraćao. "And what's that gotta do with you?" Muškarac pokraj njega se isto okrenuo, te pogledao Syda od glave do pete. Ispucale usnice su mu se razvukle u osmjeh, te je nevino maknuo pramen crne kose sa lica. No nije ništa rekao.

Syd se kiselo nasmiješio i savršeno ignorirajući čovjeka pokraj Tarkela nonšalantno nastavio."Oh, nothing much. Can't I simply just stop by to check how you are doing." Prešao je pogledom preko cijele Tarkelove ličnosti." But I see you are recovering excellent. You know, I stopped by Puler. I think you have a really nice child. Too bad she can't say the same for her father."

Tarkel se ljutito ustao, te srušio barsku stolicu na kojoj je sjedio. Oči su mu se zažarile, a divlji izlaz lica je poprimio sličnost razbješnjeloj životinji. "You take that back, Syd. Or I'll take it back for you!" Mišići njegova širokog vrata su se stegli u čvor...te je izgledao kao jedan jako ljuti shifter.

Osmijeh na licu čovjeka pokraj Tarkela se izgubio, te se njegov majmun zavukao iza njegovih leđa. Još uvijek nije ništa rekao, no pratio je razgovor svojim razigranim očima.

Syd se pomaknuo korak unazad, ali njegovo lice nije odavalo ni najmanju namjeru da povuče ono što je upravo rekao." Does the truth hurt?"

Tarkel je ispustio razbješnjeli urlik, te skočio na Syda. Sljedeće što je Syd vidio je bila velike shifterska šaka koja se spojila s njegovim licem. Od siline udarca, i Tarkelova tijela koje se zatim zaletilo u Syda, polu vilenjaka je pao a Tarkel na njega. Odmah zatim, strašna graja je počela oko njih, sa zvukovima razbijanja krigli, razbijanja nosova i razbijanja stolica. Barska tučnjava.

OOC: Napravio je 4 non lethal damage. Taj damage te nemože ubit, ali kada dosegne vrijednost tvog current HPa padaš u nesvjest. Taj damage si napiši an sheet pod subdue (odmah ispod current HPa, pri vrhu)

Tarkelovo masivno tijelo se maknulo sa Syda. Čovjek pokraj njega ga je povukao na noge, i začudo ošamario. Zatim se okrenuo prema Sydu i ponudio mu ruku da ustane. Syd je osjetio bolnu toplinu koja mu se širila od nosa...koji je bio razbijen. "We need to run!" Syd je jedva čuo njegov glas od buke oko njih...

Syd je prhvatio ruku i ustao se. Pokušao se što bolje snaći u sveopćoj graji, što nije bilo jednostavno jer mu se od udarca užasno vrtilo. Iako je prvotna Sydova namjera bila trčanje, to se pretvorilo u teturanje prema izlazu izbjegavajući dobiti još jednom u glavu s nečim od okolnih pijanih mornara.

Sa Tarkelom na jednoj strani, a nepoznatim čovjekom na drugoj, Syd se nekako izgurao iz gužve u taverni. Izletili su van, te je svijetlost i svjež zrak doslovno udario u trojac. Užurbano su nastavili van iz uličice, te se tek zaustavili kada su bili na jednoj od glavnih cesta. Tarkel je duboko disao, a nepoznati muškarac se naslonio na zid jedne kuće uz ulicu.

"You have a charming personality, you know!?" Rekao je crnokosi čovjek te podigao pogled na Syda. U tom trenutku je onaj neobični majmun dotrčao za svojim vlasnikom, te mu se počeo motati oko nogu.

Ljutito pogledavši čovjeka koji mu se obratio rekao je." Yes, I know. And what's that have to do with you in any way?"

"Well, for starters, you ruined my negotiations with this here gentleman." Odmahnuo je prema Tarkelu, na što je ovaj proizveo zvuk sličan otpuhivanju. "And, you most probably angered my boys at the Sea Whore. You see, they were planning to have some fun..." Izvukao je požutjelu maramicu iz džepa, te je pružio Sydu. "But I do not hold any grudges...on the contrary, I think I'm starting to like you!"

Syd se nasmijao kad je ovaj nazvao Tarkela gospodinom, ali ne zadugo jer ga cijelo lice boljelo od onoga što je Tarkel napravio." Well, in that case I am very sorry for putting you in an awkward situation among your friends." Ovo prijatelji je izrekao s krajnjim prezirom.

Pogledao je prema Tarkelu i brišući nos prljavom maramicom koju je prihvatio rekao. " Have you considered anger management?"

"You shut your mouth!" Nije izgledao jako iznervirano, no ni prijateljski raspoloženo.

"Mister Tarkel, let us keep this civil." Rekao je hladnim glasom, te se okrenuo antrag Sydu. "Pardon my manners. My name is Saal. Captain of the Sharp Edge. And what is your name?" Syd je primjetio tipičan Aundairanski naglasak, a blagi naklon koji je čovjek uputio Sydu je isto odgovarao običajima te nacije.

Syd se uspravio, pročistio grlo i kristalno snažnim i jasnim glasom rekao. " My name is Sydney d'Lyrandar." Isto se blago naklonio.

Čovjekovo držanje se promjenilo kada je Syd spomenuo svoje ime, te ga je još jedanput pogledao od glave do pete. "Lord Lyrandar! It is my pleasure!" Okrenuo se prema Tarkelu, te mu namignuo. "You could have told me who your friend in fact was!"

Okrenuvši se oped prema Sydu, Saal je nastavio: "If you would join me and mister Tarkel during lunch? I am sure hr wouldn't object!" Oči su mu preletile preko tarkela, i vaj je začudo šutio.

" Sure! I haven't had my lunch yet, and I already have a broken nose."

"That's what happens when you anger a shifter!" Saal se nasmijao, te krenuo niz ulicu. Tarkel ga je pratio us stopu, no još uvijek nije ništa rekao. Kapetan je nastavio pričati dok su se spuštali prema dokovima. "Mister Tarkel and I have been working out the details of a business arrangement when the unfortunate bar fight broke out. I hope that he hasn't changed his mind in the meantime, because I really need to find some people for my crew. You see, my last trip was a series of unfortunate events, and alas some of my crew members ventured to the Dolurrh..."

Stigli su do dokova, te su se kapetan i Tarkel zaputili niz jedan mol. Prišli su vezu jednog omanjeg jedrenjaka. Jedra su bila spuštena, sidro bačeno te se jedrenjak lagano ljuljuškao u luci. Par mornara je bilo na palubi, u raznim stadijima odmaranja. Kada se trio uspeo na palubu preko ne toliko grandiozne daske , svaki od njih je uz smješak pozdravio svog kapetana.

Saal ih je odveo u prostoriju ispod balkona sa kormilom, koja je očito bila kapanova kabina. Ostavio je otvorena vrata da uđe svijetla u prašnjavu prostoriju. Veliki krevet pun jastuka je dominirao prostorijom, dok se na drugom kraju nalazio omanji stol sa četiri stolice. Stol i zidovi uz stol su bili prepuni karata, koje su prikazivale mora Eberrona. Saal ih je ponudio sa stolicom, te se sjeo na jednu i počeo ljuljati na zadnje dvije noge. "Welcoem to the Sharp Edge!"

Syd se nije sjeo, nego je odšetao do obližnjeg zida koji je bio prekriven kartama. Zagledao se u kartu pogledom tražeći rodni Aundair. Stojeći okrenut leđima njemu i Tarkelu progovorio je. " Nice boat you have. If you don't mind me asking what exactly is your specialty?"

"Well...uh, you could call me a free sailing privateer. During the Last War, I sailed under the flag of Aundair. But when the War ended I had to feed hungry mouths..." Kapetan je očito pokušavao izbjeći riječ gusar, no nije mu baš uspjevalo.

Tarkel se sjeo nasuprot kapetana i nervozno kuckao prstima po stolu. "So, did I get the job?"

Syd se okrenuo i podigao obrvu imajući krajnje skeptični izraz lica. " Ah, a pirate, I see..."

Naslonio se uz obližnji zid, pogledao Tarkela, zatim kapetana. " You're a busy fellow Tarkel. If it isn't to rude of me to ask...what job is in question?"

"Well, you see Lord Lyrandar, I am not a pirate per se. At least not still...as I have said before, I am freelancing privateer. With that said, I take 'jobs' if they are profitable and if they are, hmm...morally acceptable. And of course, piracy today is not a profitable line of business."

Tarkel i kapetan su istovremeno odgovorili na Sydovo pitanje: "A deckhand!" Kapetan je pogledao shiftera, te se grohotom nasmijao, te nastavio. "Mister Tarkel will fill in an empty spot as one of the eleven sailors on deck. That will almost make the full crew..."

Syd ih je beziražajno gledao dok su se smijali i iako nije zvučao nimalo zainteresirano rekao je. " Yes, that is very interesting. In any case, captain Saal, whether you be a pirate or not, it is not any of my business."

Kapetan se iznenada ustao, te krenuo prema vratima. "Oh, it seems I have forgotten my offer of hospitality. I'll bring the food..." S tim riječima je nestao van.

Tarkel se omdah okrenuo prema Sydu, te gnjevnim glasom rekao: "Why are you here? What do you want? I really want this job, and if you ruin it for me..." Čini se da je ovaj put prijetnje ostavio ne izrečene.

Pogledao ga je ispod oka i poprilično ljutito rekao. " I don't want anything from nor I care about your business. I came to see at the Sea Whore only because Puler was worried about you and your child. I did it only because I felt like I owe something to Puler. And what I get? A punch in the head. I won't ruin nothing for you. And I don't appreciate you raising your tone of voice at me the second time today. "

"I don't need to hear lectures from you, Lord Syd. I can take care of my child, and you can piss of from my life. You can pay me to do your dirty work, but I'm not your slave." Tarkel je rekao ljutito, no ovaj put ne agresivno, već uvrijeđeno.

U tom trenutku se Saal ušetao, noseći pun drveni pladanj hrane u jednoj ruci i kožnu čuturicu u drugoj. Stavio je pladanj pečene ribe na stol, te od nekuda izvukao tri prašnjava metalna vrčića, u koje je natočio crnog vina iz čuture. "Here's the food!" Rekavši to, uzeo je jednu ribu i polako počeo jesti. Tarkel je samo zgrabio vrčić, i ispio vino u jednom gutljaju.

Prezirno otpuhnuvši na Tarkelove riječi, Syd se obratio kapetanu." I am very grateful for your most kind invitation, but I am afraid I need to go now. I'll leave you two gentleman to settle your business arrangements. Enjoy your meal." Sve to je izrekao montonim glasom u kojem se osjećao ton iritacije svime ovime. Došao je do stola i pružio ruku kapetanu i kimnuvši glavom rekao.  " I wish you a good day."

"Of course, Lord Lyrandar." Kapetan ga je pratio van, te nastavio kada su izašli iz kabine. "I hope I hadn't insulted you somehow?!"

Syd se nasmiješio, ovaj put iskreno." Of course not. You have been most kind, I just remembered I had somewhere to be."

Kapaten je kimnuo glavo, te se nervozno nasmijao. "It was a pleasure meeting you, Lord. Farewell." Još jednom mu je pružio ruku, te se okrenuo i nestao u brodu.

Syd je sišao s broda i uputio se kući. Ovak ne može nikuda. Polagano je hodao do svoje kuće razmišljajući što će napisati majci u pismu. Sinoć je bio siguran u to, ali sada više nije. Mrzio je kad nije znao što bi sa sobom.

Zaokupljen mislima nije ni primjetio da je skoro prošao pokraj vlastite kuće. Otključao je vrata, ušao u hodnik, skinuo zaprljani kaput sa sebe i glasno rekao." Medic, I could use you help a bit right now..."

Medic je dotoptala u hodnik kada je Syd ušao, te ga odmah odvela u dnevni boravak. Posjela ga je na divan, te otišla u kuhinju po vode. Očistila mu je ranu (što nije bilo bezbolno) te na kraju prizvala svoju magiju, kada je Syd napokon osjetio toplo razljevanje utrnolsti kroz lice. Prestalo je boljeti. "What happened?"

" Thank you. A jumpy shifter happened."

"He jumped at you?" Medic je upitala ne shvaćajući igru riječi.

Syd se nasmijao i rekao." Well, I guess you could put it that way. I couldn't keep my mouth shut, and you met Tarkel. He doesn't need much of a reason to punch somebody in the head. "

"I should have went with you." Ovo je najbliže što je Syd vidio da je Medic pokazala gnjeva.

Syd ju je pogledao i nije mogao vjerovati da je ovo bilo možda prvi put da je pokazala neku emociju prema njemu." You know, if I hadn't met you I would probably be six feet under by now. Thank you again, you save me." Iako je znao da ona neće vidjeti nikakvo dublje značenje u njegovim riječima, on ih je našao.

" I am going to take a shower now, and than I need to send a response to my mother. Then if you like, you can join me?"

"Yes, I will."

Otišao je u kuhinju, zagrijao vodu u ogromnom loncu. Uzeo je pušeći lonac i nalio vodu u kadu koja se nalazila iza zastora malo dublje u kuhnji. Izvalio se u vreloj vodi i ostao tako dvadesetak minuta. Bio je izmoren i cijelo vrijeme mu je rodni Aundair bio u mislima. Kad se prislio da ustane omotao se ogrtačem i pošao na kat naći novu odjeću. Bio je pomalo ljut na sebe jer si je dopustio danas incident s Tarkelom.

Bilo je već kasno popodne i vani je sunce slabašno sjalo. Pretpostavio je da će uskoro zahladiti, pa se odlučio malo deblje obući. Uzeo je smeđu, vunenu vestu ispod koje je imao pamučnu bijelu košulju tako da su mu se kragne vidjele ispod veste. Obukao je one iste hlače samo ih dobro očistio prije. Počešljao se iako mu se nije dalo i počeo je ozbiljno razmišljati da skrati kosu. Zavezao ju je u niski rep, sišao dolje, uzeo kaput, provirio kroz vrata dnevnog boravka i upitao Medic.

" Ready?"

OOC: upravo sam shvatila da je Syd metrić :))

"Ready." Uzela je svoj (Sydov) plavi plašt, te navukla kukuljicu. Samo su se zelenkaste oči sjale u njezinoj sjeni.

Izašli su van,te se zaputili prema postaji Kuće Sivis. Message station se nalazio u Prinečvskoj Četvrti, nedaleko od Sydove kuće. Stigli su pred njega kroz par minuta. Sama postaja je bila visoka trokatnica, izgrađena od bjelog mramora koji se svojim bogatstvom isticao od okolnih drvenih kuća. Veliki stupovi na pročelju su bili ukrašeni grbovima Kuće Sivis, a iznad dvokrilnih ulaznih vrata je stajao grb Speakers Guilda. Dvojac se ušetao unutra, u veliku, prozračnu čekaonicu. Klupe su stajale poredane ispred pulta za kojim je sjedila gnomovska žena u odorici SPeakers Guilda. Nitko nije čekao u red, no više ljudi je sjedilo na drvenim klupama, očito čekajući nešto.

Syd se zaputio prema šalteru, a Medic ga je pratila u stopu. Nasmiješio se ženskici na šalteru i ljubazno upitao." Good afternoon, I would like to send a message..."

Uz profesionalni odmjereni osmjeh, žena je rekla. "Of course, m'Lord. The use of a message station is 5 galifars per page written. If you wish the message to be sent by a courier in the city where it arrives, it will need to paid up front by another 10 galifars. You can write the message in that boot over there..." Pokazala je prema maenom stoliću i stolici ograđene paravanom. Preko šaltera je pogurnula svezak bijelih papira te tintu i pero.

OOC: prvo kaj su galifari? drugo ako hocu da mi to kurir dostavi kaj moram platiti 15 tih galifara?

OOC: 1 galifar = 1 gold piece. 5 GPa samo da pošalješ pismo. i onda ce ono stajat tam dok se majka (ako se majka) pojavi u tom message stationu. ako hoces kurira da dostavi na njenu adresu, moras nadoplatit jos 10gp. sto ti je sve zajedno 15

" I would like for the courier to deliver the message." Izvadio je potreban iznos i pružio ih ženi za šalterom.

"Of course, m'Lord." Galantno je prebrojala novce i spremila ih u malu kasu ispred sebe. Još jednom se nasmiješila i pokazala prema stolu odvojenom paravanom.

Syd je uzeo smotak bijelih papira pero i tintu, te se još jednom nasmiješio službenici, blago se naklonio i pošao do stolića. Rekao je Medic neka slobodno bude pokraj njega. Sjeo je i uzeo jedan komad papira, umočio pero i započeo pisati pismo koje je glasilo:

Sender:Sydney d'Lyrandar
Origin:Message Station in Regalport, Lhazaar Principalities
Receiver:Dhalia Vasazeli d'Lyrandar


Dear mother, the news of the departure of our beloved Fidolis have touched me deeply, and I most strongly hope that who ever is responsible will be apprehended and jugged accordingly.
But there is another matter I would like to discuss with you. I am afraid you were right ( go ahead, gloat) Regalport is not the place for me. Even thou the climate does me good for my lungs, the people just aren’t my type and I do not fit in properly. If there hadn’t been your letter I probably wouldn’t have contacted you, and I am sorry about that. We should have been more in touch. What I wanted to ask you if you could arrange with the family so they send a ship for me, here in Regalport. Maybe I would like to come home. It doesn’t have to be right now, but somewhere in the near future. In any case, use your influence please.

I look forward from hearing from you soon. How is Fiona? Please give her my love.

Your “wild card” son Sydney.

Nije pročitao što je napisao samo je na brzinu smotao pismo i odnio ga ženi na šalteru. Nije bio zadovoljan kako je napisao pismo, bilo je previše službeno i odveć štruro. Ali nije se sad htio time baviti jer se nije volio prisjećati onoga što je ostavio za sobom.

Žena na šalteru je uzela pismo, te ga stavila među hrpu drugih pisama ispred sebe. "The letter will be sent today, Lord. Thank you for using House Sivis messaging service." Syd je izašao iz postaje, a Medic ga je pratila u stopu.

Okrenuo se prema Medic i rekao joj." Right then, let's go down to the port. I have to see about some magical stuff."

Dok su hodali Syd ju je znatiželjno upitao. "Do warforged experience boredom?"

Medic je opet neobično zaružila, i stresla ramenima, što je Syd naučio prepoznavati kao smijeh. "Do half elves ask stupid questions?" Nastavila je malo ozbiljnije. "I am awake for 24 bells each day. I...we cannot sleep. And each passing moment of that time my mind thinks about what to do. My arms want to crate something, my legs want to move, my eyes want to see. Yes, we experience boredom."

Spuštali su se u luku, te ubrzo stigli do dućančića koji je Syd tražio. Bio je samo par puta ovdje, kada ga je Puler uputio kada je Syd tražio neke komponente za svoje magije. Dućan je prodavao komponente za magije i magične svitke, te se nalazio u podrumu jedne derutne kućice uz molove. Syd je ušao unutra sa Medic za leđima, te se našao u maloj zagušljivoj prostoriji podruma. Ta malena prostorija je činila cijeli dućan, sa još jednim paravanom iza pulta iza kojeg su se skrivale police sa svitcima. Težak zrak u prostoriji je nosio miris tamjana, trava, mora, i tko zna čega još što se skrivalo tamo.

Dućan je vodila niska patuljčica širokih ramena, koja se zvala Thalla. Sjedila je iza pulta, te malenim tučkom nabijala nekakvu pastu u porculanskoj posudi. Crvene pletenice su joj bile sljpljene na glavi, a smeđa haljina puna mrlja. Smeđe lice joj je bilo izborano od vjetra, a snažne ruke žuljevite. Očito je u mladosti puno vremena provodila na brodu. Kada su se Syd i Medic ušetali, podigla je pogled i pozdravila. "Welcome to em humble shop, yer Lordship! How can old Thalla serve ye?"

"Hello. I am looking for a gem used for an identify spell, or a dispel magic scroll. For a reasonable price, of course." Nasmiješio se pomalo zločesto i vragolasto pogledao patuljčicu.

"Ahhh...me Lord knowets what he wants, aye? Thalla has the best identify gems, right from the Diviner Isle up north...for a meager price of, lets say...150 galifars? That is pocket change for me Lord's rich money pouch!" Okrenula se prema zavjesi iza, te gurnula svoju glavu kroz nju. Glas joj je bio prigušen, no još uvijek se čula. "'Bout the dispel magick scroll, ol' Thalla will have to look. I know I had one somewhere...Keeper blast my memory!"

Syd je napravio nezadovoljni izraz lica i malo glasnije rekao tako da bi ga čula." My Lordship actually doesn't have a big fat belt pouch, so how about we discuss the price?"

OOC: 11:03, Today: Syd rolled 18 using 1d20+4. appraise

"Surely me lord knowets what he wants....me is sorry for trying to make some money on his Lordship's wealth! One hundred galifars it is..." Opet je gurnula glavu iza zastora. "You still need the dispel magic scroll, right?"

" Yes, I still need it."

Nakon još par minuta prčkanja iza paravana, izvukla je glavu i u ruci žućkasti svitak papira. Na njemu je patuljačkim runama bilo ispisano 'dispel magic'. "Here ye go, me Lord. For the scroll...I'll ask, lets say...40 platinum dragons? That's a reasonable price, wouldn't ye agree!?"

OOC: Platinum dragon, ili samo dragon = 1 Platinum piece (PP).

" Hmmm, I'll take just the gem then." Izvadio je novce i pružio joj.

"Of course, me Lord. Here is the gem. I shall save the scroll for you, if you reconsider any time soon!" Gurnula je biser preko stola. Bio je plosnat i malen, te kristalno proziran.

Uzeo je kristal i spremio ga u belt pouch i rekao prodavačici. " Yes, you do that. Hopefully I will come back for it. Thank you, you have been most helpful and kind." Naklonio se i pošao prema vratima.

"May Arawi light your path, me Lordship! I hope I'll see you soon!" Medic ga je pratila van u korak.

Upitala je kada su već izašli. "And why do you need that gem? Is it magical?"

" I need the gem to identify the dragonshard we found in the artificer's lab." Nastavio je hodati prema kući.

Nakon nekog vremena hodanja Syd je nespretno upitao Medic. " I hope I didn't insult you back there when I asked you are you bored...You see, I... Zacrvenio se i počeo zastajkivati u govoru. " I, I just wanted to ask you...are you bored with me?"

Šutila je neko vrijeme dok su hodali, te je napokon izustila samo jednu riječ. "No."

I dalje gledajući u pod promljao je. " Ummm, ockay, if you say so..."

"So, where to now? I have found some great books in the basement...but read most of them by now. You mentioned that a firend of yours has a bookstore...could we go see it?"

" Yes Puler. You met him. He is Tarkel's cousin." Nastavio je tonom kao da mu je neugodno. " If you like we can go and see does he have some cheap book. On dragons, let me guess. The thing is I am short on money, and I should find imployment soon. Napravio je stanku i željno pogledao Medic, nadajući se da će ona smisliti neko rješenje. " I am open to suggestions if you can think of a good job you think I would be good at..."

"I am sure every unit would be glad to have you as it's member." Kada je spomenuo da nema novaca, Medic je rekla: "I shall pay for my needs, Sydney. I need to work too. Let us go and see this Puler and we shall see what'll we do!"

Syd se zahihotao kao curica i pokazao Medic svoje ruke. " These hands aren't made for war, plus I hate violence. But thank you, it flatters me." Nastavili su hod prema Puleru." No, you don't need to pay anything, at least not to me. You can work only if you find pleasure in it..."

"I find pleasure in utility, don't you?" Upitala je sa iskrenom znatiželjom u glasu. Hodali su dalje, i stigli pred Pulerovu knjižaru. Syd je prvi ušao a Medic za njim.

Puler je bio u knjižari, te kao uvijek prčkao po svojim knjigama. Kada je vidio Syda kako je došao, skočio je na noge i krenuo prema njemu. "W-w-w-w-what did you say t-t-t-t-to him? He l-l-l-l-left! And to-o-o-o-o-o-o-ok the ch..." Od zamuckivanja nije uspio izgovoriti child. Tek onda je primejtio MEdic. Okrenuo se prema njoj i zurio na trenutak. Savršeno smireno, čak začuđeno je rekao. "Are you a warforged?"

Medic je otklonila kukuljicu i otkrila svoje umjetno lice te odgovorila na njegovo pitanje. "Yes, I am."

" Hey, calm down. I didn't do anything. He got a job offer from some ship captain and left. I had nothing to do with that. I just met his fist."

Oštro ga je pogledao kad je upitao Medic što je. " Do people point fingers at you and ask you are you a shifter?"

Pulerovo lice je odjednom poprimilo boju rajčice. Syd se ponekad piato da li je Pulerov davni predak bio wererabbit, zbog njegove silne plahosti. Oči su mu odskočile od Syda na Medic pa opet natrag. "I'm s-s-s-s-sorry. I didn't w-w-w-w-want to insult you...just T-t-t-t-t-arkel and the c-c-c-child..." Nekako se primirio i pružio ruku Medic. "I am P-p-p-p-puler. Glad to meet you."

Medicova ruka se ovila oko njegove debeljuškaste, i protresla ju silovito. "Medic, a warforged. At your service."

Syd se nasmijao i potapšao Pulera po njegovim debeljuškastim leđima. Ovaj prizor je bio neprocijenjiv. Nervozni shifter i warforged zaljubljen u zmajeve. Da je mogao Syd bi se počeo valjati po podu. Umjesto toga kroz smijeh je rekao. " My friend Medic here, likes dragons and enjoys reading books, so if you could find something interesting for her." Tiše je nadodao. " At a reasonable price please, I AM a good customer after all."
This message was last edited by the player at 22:15, Fri 13 Apr 2007.

"Of course...of course...let me take a look.." Odgegao se kroz prostoriju te počeo kopati kroz knjige. "Dragons you said?" Nije ni čekao odgovor, već nastavio tražiti. "Did you hear about the new ship which sailed into port today? I heard stories, but haven't went to take a look...they say it's built from soarwood! The whole ship!"

Medic je gledala kako je trazio te rekla nadoknadno. "I am prepared to work for the books. I do not have any coins, but offer my services to pay for them."