Fiona's Journal Thread.   Posted by Fiona d'Lyrandar.Group: 0
Fiona d'Lyrandar
 NPC, 3 posts
Tue 14 Aug 2007
at 10:40
Fiona's Journal Thread
Listala je tintom ispunjene stranice svog života. U toj knjižici nalazio se svaki pedalj njezina života. Sve njezine tajne i svi njezini osjećaji. Tu su bile zapisane stvari koje su bile dobro poznate izabraniku njezina srca, ali isto tako događaji za koje on nikada neće saznati. U vrtlogu misli pogled joj je pao na jedan zapis davno napisan. Napisala ga je i nikad više ga nije pročitala, ali sada u samoći nije mogla odoljeti. Odjednom se osjetila tako staro i tako usamljeno. Zapalila je fino smotanu cigaretu i povukla dugačak dim. Miris duhana  punio je sobu dok je ona čitala sljedeći zapis:

Tonight my heart bleeds and tonight I have truly known the meaning of a broken heart. No, no, not broken...shattered into a thousand little pieces. As if my heart was made of glass, and he, he smashed onto the floor with all his strength. Oh, what a fool I have been. Dreaming like a school girl in love, thinking it would last, imagining it would be eternal. And in only a few moments, all my dreams died. Like someone had turned off the lights, and I was still that same scared little girl left alone in the dark.

I haven't seen him for so long and I missed him so much. I thought it would be a great surprise. I had already made inquiries about his whereabouts and have found out all the places he goes at night. I really thought it would be a nice surprise.

I saw him standing there and he never looked so beautiful, so happy, so much like my Sydney. He was laughing with those people and I could see in his eyes he really cared about them. There were his friends and I felt happy for him. Just as I was preparing to step out in front of him, she came out of nowhere. Looking absolutely stunning. A wonderful, tiny elf. She passed right by me. Her robe even greased mine and I could feel her delicate perfume fill the air as she walked by, came closer to him and it was so obvious, the change on his face, in his eyes. The look I saw a thousand times when he would look at me and tell me how much he loves me. I was so close and jet I couldn't have been further. I simply stepped back and looked at that, that mating dance they were doing. All my feelings simply drained out me. Nothing was left. Only anger and in a second my world tumbled at my feet. In those moments when he was holding her close all the love from me was gone. I could feel my anger growing and the warmth of my magic flowing through my veins as I slowly raised my hands to attack, to kill. I knew he would die before his body would even touch the ground, for I was always so much more powerful then him. Standing there, in the shadow, my mouth began to speak the magical enchantments on it's own and in only a blink of an eye, he could have died without ever knowing what hit him, for I knew he would be dead before his body would even touch the ground...


Tu je bio kraj zapisa i Fiona se stresla nad tim sjećanjem. Nad tim danom kad se osjetila toliko moćnom da joj je to davalo gotovo bolestan osjećaj užitka. Stresla se nad tim osjećajem koji je ispunio svaki djelić njezinog bića. Duboko je uzdahnula i smireno umočila pero u tintu, otvorila novu, neispisanu stranicu...

He came back to me, as I knew he would but there are nights, like these, when...when I feel sorry I never finished that spell...
Fiona d'Lyrandar
 NPC, 4 posts
Tue 14 Aug 2007
at 11:04
Re: Fiona's Journal Thread
Brod je plovio kroz noćno nebo, sjekavši tanke oblake hladnoće, dok mu je sjena klizila preko uspavanog hladnog krajolika. Farme i pusta polja su spavala u svojoj tišini, ceste su bile puste, te su jedino treptaji zvijezdi i mjeseca pokazivali da je još nešto budno. Ona je usrkivala hladan zrak u pluća, dok je stajala na pramcu elegantnog letećeg broda i gledala u nebo. Vatreni prsten magije je crvčao i huktao iza nje, no ona kao da ga nije primjećivala. Na palubi je još samo stajao kapetan, no stariji čovjek je shvatio da se žena posvetila svojim mislim, te se u tišini naslonio na kormilo. Žena je bila obučena u tamno plavu haljiinu, a preko ramena joj je bio prebačen teški krzneni plašt, koji je pokrivao linije njenog tijela. Topla odjeća joj je pokrivala svaki pedalj kože, osim bijelog lica i nježne ruke u kojoj je držala komad papira. Oči su joj skakale od jedne zvijezde do druge, no kao da je to radila zato što je morala. Before I say anything I must say how deeply sorry I am for all the pain... Bol. Bol je univerzalna konstanta koju su sve rase Eberrona mogle doživjeti. Od vilenjaka do warforgeda. Od seljaka do kralja. Pa tako i ja.

Trepnula je. Samo par sati prije, suza bi joj se spustila niz obraz. No sada, sad nije željela plakati. ...if you still feel the same way as I do, come to Sharn! I što onda, Sydney, što onda?

Samo par sati prije je prvi puta gutala te riječi njegova pisma. Pročitala ga je nebrojeno mnogo puta. Naučila je svaku riječ na pamet. Čim ga je dobila, odlučila je. Da je u njemu pisalo da se nikada više neće vidjeti odlučila je. Prije nego ga je otvorila, pozvala je služavku. Dala joj je jednostavnu zapovijed. Find me na airship. Curičak je čak upitao glupo pitanja kuda taj airship mora putovati. Fiona ju je samo jednim pogledom ispratila van. Tamo gdje ja hoću ići, a gdje drugdje?

Sada, sada je stajala na daskama tog broda. Stajala u noći i gledala zvjezdano nebo. Muž će je tražiti. On je trpio sve, no imala je osjećaj da će njen odlazak probuditi novog čovjeka u njemu. Napokon! Možda sada i dobije kralježnicu!
Venus
 player, 26 posts
 All things in life go acc
 ordingly.
Sat 3 Nov 2007
at 10:27
Re: Fiona's Journal Thread
Open your eyes...

Negdje u podsvijesti svoga uma čula je te riječi i znala je tko ih je izgovorio, ali gotovo nesvjesno je odbila poslušati taj glas. U njezinom su umu strelovitom brzinom dolazile i odlazile sve uspomene, one lijepe i one ružne. Nakon toliko vremena ponovo su bili zajedno, ali jedna slika joj nikako nije mogla napustiti um.

...Zvuk prigušenog hodanja, nježnog otvaranja vrata, nalet glasnog dječijeg smijeha i ponovo muk. Tama.

Otišao je. Otvorila je oči i zurila u beskonačnu tamu. Nije nikako mogla izbaciti tu jednu sliku iz glave i njegove riječi danas. Zašto nije pitao kako je znala. Zašto se nije ni začudio tome da je sve ovo vrijeme znala. I zašto nijednom nije rekao da mu je žao.

Nezaustavljivo dopiranje sjećanja koje nije mogla zaustaviti. Svim silama se trudila ne ponovo proživljavati tu noć i noći koje su uslijedile, ali nije mogla. Bujica sjećanja ju je preplavila i sada je jasno kao da dan mogla vidjeti i osjetiti sve ono što je godinama potiskivala.

Ona. S njim. I on tako sretan, spokojan...Gledajući taj prizor nije se mogla sjetiti kad ga je ona zadnji put vidjela takvog. I jedna suza se spustila niz obraz i pala na snježno bijelo tlo. I još jedna, i još jedna. A on je stajao tamo s njom, sretan i spokojan.

Sjedeći na rubu kreveta koji je još uvijek mirisao po njemu i prolazeći rukom preko zgužvanih plahta, zapitala se hoće li ikad moći to u potpunosti zaboraviti. Tada je od nikud izronilo još jedno sjećanje i mogla je osjetiti kako joj se krv u žilama sledila. Ustala je i začudo sa smiješkom odbacila sva svoja razmišljanja dosad i otišla potražiti svoju ljubav.

We all make mistakes.