Syd je uzdahnuo i jednostavno odgovorio. " I miss home..."

"Ah." Otišla je u podrum, no vratila se nakon minute. "Then we should go back. Even if the elves don't take us, we could book a ship."

" Do you dislike my wish to leave Regalport?"

"No, I understand it." Rekla je Medic. "Even thou I like Regalport. But I want to see the world. There will be always time for the things I like."

" Stormhome is much nicer. And there I could find a real job for you,and you wouldn't have to run around me all the time and be bored."

"I am not bored. And what does a real job mean? I'm doing what I like. Reading. For now, that is what interests me. And even if we were in Stormhome now, I would still spend my days reading."

" Don't get me wrong, I know you enjoy reading. I just wanted to point out that Aundair brings more options. For me and you both. And besides, we can always travel around..."

"Agreed." Okrenula se prema podrumu, da će krenuti dolje, ali dodala. "You should get some rest."

Kako je Medic to rekla, oboje su istovremeno podigli pogled. Netko je bio gore.

Syd se brzo ustao i otrčao na kat.

Medic ga je pratila u stopu. U trku su se uspeli gore, te stali na hodniku. Prozor na kraju kratkog hodnika je bio zatvoren, a vani je bjesnjela oluja. U tom trenu je udario grom, te su Sydu naježila koža na vratu. Nije nijkoga bilo, no iz spavaće sobe su se čuli užurbani koraci...

Syd je tako brzo otvorio vrata sobe da se cijela kuća zatresla i uletio u nju.

Nasred sobe je stajala prilika pod mokrim plaštom. Široka ramena su se dizala i spuštala kako je teško disao, te su sigurno govorila da je muškarac. Izgledao je kao da je nešto tražio. Kako su se vrata naglo otvorila, trznuo je glavu i preko ramena pogledao prema njima...vrat mu je osvjetljavao dragonmark, koji se gubio ispod crne košulje. Imao je zelenkasto žutu kožu, no lice mu se nije jasno vidjelo u mraku...

Syd je dohvatio lampu koja je visila na zidu u hodniku i osvjetlio njome sobu i glasno i ljuto rekao. " Yesss...how my I help you??"

Čovjek je okrenuo glavu prema krevetu, na tren izgledao kao da oklijeva, no kako je Syd progovrio, tako se on zaletio prema otvorenom prozoru. Medic se sa svojim širokim ramenima progurala kraj Syda za njim, no ovaj je već iskočio van. Tek onda je Syd primjetio da je bjegunac dohvatio kraj užeta koje je bilo zavezano za nogu kreveta. Medic je stala na prozor i gledala dolje.

Syd je samo brzo prišao krevetu i sagnuo se pokraj noćnog ormarića da pogleda je li lopov našao ono što je tražio.

Knjiga je stajala tamo gdje je i bila...čini se da nije stigao.

Pogledao je Medic i rekao joj. " The book is still here, so he didn't find what he was looking for. And please close the window." Izvadio je knjigu iz njezinog skrovišta i opet progovorio. " And another reason why should we go from Regalport...to many people know where I live. I will give to book to you so you will safeguard it, ockay?"

"Understood. And if he didn't get the book, he'll be coming back." Medic je još jednom pogledala kroz prozor u kišu i mrak, te ga zatvorila. Uzevši crnu Oriensku kutiju, pažljivo je spremila kutiju unutra. "I'll keep it near me at all time."

Syd se na brzinu presvukao u pidžamu i uzeo s kreveta pokrivač i jedan jastuk. " Tonight I will be sleeping in the living room on the sofa."Izašao je iz sobe i zatvorio prozor u hodniku i sišao u prizemlje.

Medic nije ništa rekla. Sišla je za njim i otišla u podrum. Knjiga je bila sa njom.

Syd se smjestio na maleni kauč u blizini kamina i dohvatio neku knjigu koja je ležala na podu. " Tomorrow morning Hazala is coming again, so stay in the basement." Zjevnuo je i potrljao oči i umorno rekao. " Good night Medic. Have fun reading." Nasmiješio joj se, a zatim spustio pogled na knjigu ispred sebe.

Medic je otišla u podrum, a Syd krenuo čitati svoju knjigu...uskoro su mu kapci postali teški, te se knjiga polagano počela mutiti. Zaspao je, uspavan od umora, knjige i zvuka kiše izvana.

Ujutro ga je propudilo Hazalino smijuckanje. Stara half orkovska žena je stajala iznad njega, te spustila poluotvorenu knjigu sa njegovih junačkih prsa na stol. "What, me young Lord had a rough night!? I told you not to drink with those boys at the harbor!!" Još uvijek se smijući, odnjela je novine i košaru s namirnicama u kuhinju. Od tamo je nastavila povišenim glasom. "Did you here about all that fuss about those elves and their boats? Old Hazala heard some mean elf came, and forced the Prince to give them Hagal! Hagal I say! I knew that boy from when he was a toddler like my grandson is now! He had a heart of gold! What would he do, I ask?" Zvuk raspremanja u smočnicu se nastavio.

Vani je još uvijek padala kiša, no ne više olujno nego ustajalim jutarnjim ritmom. Medic nije bila na vidiku.

Syd je promljao ispod pokrivača. " Hagal was a very very bad boy. He took something from the mean elf."

"Don't tell me your on their side! I should have known better! Ha! You foreigners...the High Prince should have showed you off the isles when he could!" Hazala je očito bila iznervirana sa Hagalovom sudbinom...čak je bila ne skriveno bezobrazna prema Sydu.

Syd se ustao i otišao po novine u kuhinju, a zatim se opet vratio na sofu i sjeo na rub kreveta. " I am not on anybody's side. I don't care. But then you tell me what is so special about this Hagal that he shouldn't be punished for his actions?"Ni Syd više nije zvučao ljubazno nego je činilo da je na rubu da se izdere na Hazalu.