Čim je Syd zakoračio u knjižaru njegovo je lice poprimilo sanjarski izraz a njegove prodorno plave oči su se zasjaile od sreće. On je bio apsolutno zaljubljen u svaku od tih starih, prašnjavih knjiga. Još dok je bio mali dječak majka ga je morala za kosu izvlačiti van iz knjižara jer da je bio do njega on bi cijelo obiteljsko bogatstvo potrošio na knjige. To je bio jedan od razloga zašto se njegova majka pobrinula za njegov smještaj ovdje u Regalportu. Znala je da ga je ostavila samog s novcima da bi za par dan bio gol i bos ispod mosta okružen gomilom knjiga.

Hodao je koliko se moglo hodati u tako skučenom prostoru i radoznalo gledao u raznovrsne naslove knjiga. Znao je kakav je Puler i zato ga je pustio da se izživi. Primjetit će ga kad tad a Sydu se ionako nije žurilo. Vrlo vjerojatno će ga Puler morati tjerati van iz knjižare...

"You're not giving me the silent treatment Oglin! You know I sold you my last copy of Ugrosh'mal'hak's Animals, Herbs and Outer Plane Beings, Part III for a petty change. Now...now you should sell that wife of yours or something, and at least try to manage your research spending. And don't even try with that line: I was a librarian in Korranberg! If you were a librarian in Korranberg, you would never leave for this sewage hole..." U tom se trenutku Puler pobjedonosno okrenuo sa velikom knjigom u ispucalim kožnim koricama u svojim debeljuškastim rukama. "S-S-S-Syd!!! How l-l-ong hav-v-ve you been standing there? I thought it was that no good of a gnome Ogli-i-i-i-i-n..." Puler bi uvijek počeo mucati kada mu je bilo neugodno ili kada se uplaši. U njegove tamne obraze je navrla krv, te su mu sitne, predatorske oči počele zvjerati po knjižari.

Tek kad je Puler znatno povisio ton glasa, tek onda se Syd zbunjeno okrenuo držeći u ruci knjigu veću od njega samoga. Gledao je u Pulerova leđa i trudio se da ne prasne u smijeh. Kad je Puler napokon shvatio kome se obraća Syd je počeo govoriti začuđujuće hladnim i mirnim glasom. Štoviše zvučao je poprilično uvrijeđeno. " I have been standing here long enough, that is all you need to know. Is this the way one welcomes ones most regular customer...not to mention how much money have I left here. You know this might make me reconsider the offer I got the other day from a much much more respectable bookstore. They were so kind to me and offered me their full book asortiman, and they even called me Lord Syd. Now that was an honour...but this..." Složio je snobovski izraz lica koji je graničio s gađenjem gledajući u nered oko sebe. Međutim cijelo vrijeme njegove svijetle oči su se smijale...

"B-b-b-ut Syd...I didn't mean it. I thought the little bugger was still here. Y-y-you...I mean your L-l-l-ordship...knows that I have always va-l-l-lued your loyalty t-t-to my store-e-e-e..." Pulerovo lice se još više zacrvenilo, te mu se ostatak govora izgubio u polugušenom mucanju. Knjiga mu je ispala iz znojnih ruku, te sa sagnuvši po nju lupio o kut stola u glavu. Uz uzvik bola se opet uspravio, te nastavio zuriti u Syda. "You, you, you...there's no other bookstore in Regalport!" Zagrabio je par listova pergamenta sa stola, i zgužvane ih bacio na Syda.

"You know...I think I'll sell those new books to Oglin now. He's cheap, but at leasthe doesn't make fun of me!"

Syd se doslovce gušio od smijeha kad ga je Puler počeo gađati paprima. Spustio je onu knjigu na obližnju hrpu knjiga i prišao Puleru blago se smješeći. " Oh, come on you have to admit it was funny. You should have seen you face. And besides you know me, I always make fun of people. But all right if you really want to sell, actually give away those books to Oglin. Me on the other hand, I would give you a whole bunch of money for them. But I'll understand if you are determined..." Syd je cijelo vrijeme govorio kao da je uvrijeđen i vrtio je nedužno štap u ruci i dalje prijateljski gledajući Pulera.

"I'll...I'll think about it." Opet, ali ovaj put pažljivo, se sagnuo preko svojeg velikog trbuha da pokupi onu knjigu koja mu je pala. Podižući je, pažljivo ju je pregledao sa svih strana. Zadovoljno zaključivši da je neoštećena ju je odložio na jednu od hrpa knjiga na podu, te opet pogledao Syda. "And what is his L-l-l-l-ordship doing in my plain store?" Iako je zamuckivao, usta su mu se razvukla u široki smiješak, otkrivajući redove bijelih, oštrih zubi.

"My maid informed you have a new shipment of books. So I came to see that new collection. That and I have a full pouch of gold pieces eager to be spent. " Syd je neupadljivo zazveckao vrećicom zlatnika, ali ipak dovoljno upadljivo da Puler to primjeti. " Besides I haven't been here a while so I wanted to see how's business." I dalje je malo razgledavao po trgovini, a zatim upitao." And I wanted to ask do you by chance know somebody willing to participate in a little adventure for a nice fee. Nothing dangerous, just retaining a certain object. " Značajno je pogledao Pulera kako bi bio siguran da je ovaj shvatio što je htio reći i dalje se nonšalantno šećući po skučenoj knjžari...

"Ha...maid! That woman has such a temper, I'd say she had a harpy for a grandmother! I don't know why do you keep her around. Debeljuco se zahihotao svojoj šali. "About the books...I can show them to you later today. Still haven't had the chance to take a look at them. But there are some great pieces of art there...the new Iglend novel Cyclopean Islands, a research essay written by a team of Morgrave docents about the alchemical properties of vampire dust...great works! Great works! To je ispričao u jednom dahu, te se toliko zajapurio i zadihao da se činilo da će se odmah srušiti na pod.

"About knowing somebody...there is someone. B-b-but I don't know if he would be, well...eh...suitable. You see, there's a cousin of mine who should arrive today. He's from Varna (OOC: grad u Eldeen Reachesima)...and he had some trouble with the law so he decided to come here, to stay with me. You see...I don't like him. W-w-w-who would like such a-a-a-an...idiot." Puler je opet počeo mucati kada je pričao o rođaku, te su mu se nosnice raširile. Očito nije vezao baš dobra sjećanja uz tog čovjeka. "If you could get him off of my hands, even for a few days, I'd be grateful. And I think he could help you!"

Syd je jednostavno odgovorio na Pulerovu opasku." She makes good eggs and bacon and one heck of a strong coffee. "Yesss...show me that book and by all means I shall come around today again so see that shipment. And your cousin...tell me is he any good, I don't mean to be rude but is he like you? And I don't mean it as a bed thing, being you...its just I need somebody less smarter, tu je pokazao rukom na Pulera želeći naglasiti njegov intelekt,   and more how to put it...I need a thief." To je izgovorio brzorečicom zamuckujući na trenutke tražeći prave riječi." And my dear Puler...you better not be lying to me." Nagnuo je glavu prema njemu i namignuo mu ali to nije bio baš prijateljski pogled. Više je govorio " if you screw me over, I'll stick your head on a spike" Glas mu više nije zastajkivao nego su riječi sada ležerno tekle.

"Well...ummm...I sai-d-d-d-d he had some troubles with the law. And I'm not stupid you know. I know for what kin of a person you were looking for. He should arrive here in about a bell, or two. He's aboard a Zil ship...I think its name is Free Sail or something like that." Puler je bio mrtvo ozbiljan. "His name's Tarkel...and I guarantee you won't miss him at the dock!"

 " Don't get angry with me. You know the world today. Its hard to know who to trust and who to not, and if it makes you feel better, you suplie my with wonderful books, so that puts you high on my list of persons I trust. " Nasmješio se nadajući da će Puler malo omekšati svoj obrambeni stav prema njemu. " I really appriciate your helping hand and I promise I won't forget it anytime soon, so if you need a favour, you know where to find me. You said Free Sail, right? I'll do my best to find him. " Krenuo je prema izlazu i s vrata doviknuo. " Don't worry I'll be back for the books."

Puler je kimnuo glavom, te se čak slabašno nasmješio. "Take care Syd...and remember that Tar isn't as nice as I am...or as naive. Dok je Syd izlazio, Puler se okrenuo svojim knjigama te nastavio prčkati kroz njih.

Nakon što je izašao van iz Pulerove knjižare Syd je zakoračio svojim lijepim, ulaštenim čizmama ravno u lokvetinu vode i smočio nogu do koljena. Ali nije ga to pretjerano uznemitilo, samo je otresao vodu s noge i nastavio dalje. Bio je lijep sunčan dan i Sydova pluća su napokon nakon dugo vremena bila kako treba. Zato je iskoristio ovo priliku da zapali svoju bijelu lulu od slonove kosti. Odlučio je laganim koracima krenuti prema luci u kojoj je trebao dočekati Pulerovog rođaka. Dok je šetao laganim koracima njegov prekrasni dugi tamno crveni plašt se blago vukao po podu a on je veselo vrtio svoj štap i pjevušio si pjesmu koju je još od djetinjstva znao. Slučajni prolaznik bi svakako za Syda mogao pomisliti kako je još jedan bogati plemetinaš koji hoda među običnim pukom...

Dokovi nisu bili daleko od Pulverove knjižare te se Syd ubrzo spustio do njih. Mnogobrojni kejevei na snažnim drvenim gredama su se pružali kao dugi, drveni prsti grada prema moru. Usidreno je bilo više od dvadeset brodova, no pola ih je vijorilo prinčevog Seadragona na zastavi. Prvi brod koji mu je zapeo za oko je bila ogromna ratna lađa, koje je bila načičkana stršećim dugim veslima, te su se na njenoj palubi vrzmali preplanuli mornari. Veliki smeđi medvjed Brelalnda se vijorio na najvišem jarbolu, a na zastavi do njega tornjevi Sharna. To je očito bila Brelandska lađa koja je pristala ujutro, ona o kojoj je Hazala pričala.

Drugo što je privuklo Sydovu pažnju je bilo mnoštvo okupljeno na početku jednog mola. Stajali su skupljeni oko nekog u sredini, no unatoč brojnosti bili u savršenoj tišini. Zvukovi utovara, psovki mornara, blagih valova i zatezanja jedara su pleli podlogu za glas koji je plijenio njihovu pažnju. Kako se Syd približavao, tako je glas postajao jasniji.

"...and why? Why would we allow this??! If the prince doesn't see the importance of such a law, we should open his eyes! Let the mainlanders deal with the weapons they spawned for their wars! Do we need these...these creatures of metal and wood walking amongst us? They were built to kill! And now they're free to walk our streets, to arrive on our islands! I say NO!!! I say NO TO THE WARFORGED!!!!" Taj ženski glas se izgubio u glasnom urliku odobravanja koje je jednoglasno ispustilo mnoštvo.

OOC: Be a darling and roll a spot check;)

OOC: 22:36, Today: Syd rolled 20 using 1d20+3. spot check.

Syd je primijetio osobu skrivenu pod plaštem nedaleko od gomile. Na kraju jedne ulice, u sjeni kuće, ta osoba je stajala i zurila u skupljene ljude. Ispod navučene kukuljice su se sjala dva plava oka, koja nisu treptala ni skretala pogled. Prilika je izgledala prilično nabijeno i snažno, čak i pod plaštem.
This message was last edited by the GM at 21:54, Mon 19 Mar 2007.

Syd je nekoliko trenutaka stajao pokraj okupljene gomile i nezainteresirano slušao. On osobno nije imao ništa protiv warforgedova, on ih je upoznao par i činili su mu se oke. On ih je smatrao malo jačim ljudima kojima ne idu najbolje komunikacijske vještine i zato je ovakve prosvjede smatrao pretjeranima. Međutim njegovu pažnju je privuklo nešto drugo...spodoba u blizini gomile koja ga je pomalo zaintrigirala. Da znao je da ne smije gurati ruke tamo gdje to piše, ali Syd je jednostavno bio takav. Zato je napustio mjesto prosvjeda i lagano se uputio prema toj ulici, ako ništa drugo samo će proći onuda. Iza njega ostao je onaj ženski glas i dalje vičući...

Ženin monolog se nastavio istom žestinom, isto kao i urlanje gomile. Syd je pošao kraj one usamljene prilike na kraju ulice, te kako mu se približavao, zamijetio je neke detalje koje prije nije primijetio. Prvo, da su mu noge bile oklopljene u drvenim štitnicama, te su se metalne čizme na njegovim nogama činile srasle sa tim istim drvenim štitinicima. Drugo, stajao je savršeno mirno...neprirodno mirno. Nije skretao pogled sa gomile na dokovima, te kao da nije primijetio Syda.

Upravo kada je Syd prošao kraj njega, te mu već praktički bio leđima okrenut, začuo je glas: "Why is she issuing such orders?" Glas je bio više ženstven nego muževan, no prilično neobičan. Zvučao je kao nježno šuškanje lišća na laganom povjetarcu...i definitivno je pripadao warforgedu.

Kad je Syd je planirao proći pokraj spodobe kao da ništa nije bio začuo je njezin glas i vratio se nekoliko koraka unatrag i opreznim i tihim glasom upitao:" Excuse me, did you say something?" Syd je zapravo dobro čuo što je rekla i sad kad je stajao relativno blizu nje pitao se zašto nije jednostavno produžio dalje...

"Why is she issuing such orders? She is of your series, so you should know." Govorila je jasno i glasno. Njezino plave oči su se okrenule prema Sydu, te su sad sa istom nevjerojatnom pozornošću zurile u njegu. Kukuljica joj je još uvijek bila na glavi, te se vjetar igrao sa tkaninom bacajući je s lijeva na desno.

"She is not of my series." Syd je malo pomaknuo kosu i pokazao ono što je ostalo od njegove vilenjačke prirode. " I do not have my series, I don't know did you know but half elves are not humans. Neither they see us as such or we see us like that. Humans are silly limited beings, they are afraid of everything that is not like them. That is why she is issuing such orders. " Syd je zvučao malo ljuto jer ga je to uznemiravalo na osobnoj razini. Najviše je mrzio ljudsku ograničenost, ali i ograničenost svih ostalih. On je kao polu vilenjak odrastao u vilenjačkoj sredini sa svojom majkom. Ona ga je učila da uvijek voli i jednu i drugu stranu onoga što jest. No, Syd je uvijek pokazivao više simpatija prema vilenjacima nego prema ljudima.

"She is of your series." To, odnosno ona ili on, je uperilo prst prema dolje, prema gomili, kao da nešto pokazuje. No u tom trenu je sve oko njih eksplodiralo.

Kako je warforged podigao ruku da pokaže prema gomili, odnosno govorniku, tako mu se plašt malo pomaknuo. Baš u tom nesretnom trenu je vejtar s pučine jače zapuhao, odnoseći kukuljicu s njegove glave. Njegova savršeno okrugla glava se sjala na suncu, sastavljena od malenih pločica metala i smeđeg drveta. Oči su bile malo uvučene u duplje, no zrcalile su se kao dva bistra jezerca. Na ploču koja je činila čelo je bila urezana runa koju Syd nije prepoznao.

Nesretna okolnost je bila to što je Sydova sugovornika primijetio još netko osim Syda. Gomila se odjedanput utišala, te je odjeknu samo jedan duboki, muški glas. "Here's one of them! Lets start the cleansing." Ženski glas koji je do sada vodio gomilu se opet izgubio u gomilu, te se njezina molba da to ne učine izgubila u buci. Buci koje su činile mnoge noge dok su se zatrčavale prema Sydu i 'forgedu.

"The best possible course of action would be to flee. I'll keep the rear." Rekao je warforged još uvijek gledajući prema Sydu.

Baš kad je Syd ljutito otvorio usta da joj se usporotivi gomila je počela vikati i ubrzano vikati prema njima. Syd nije imao nekog razloga bježati ali svakako nije planirao ostati ovdje i čekajući da ga pregaze zato prije nego što se opće uspio snaći počeo je trčati uzbrdo uz ulicu prema centru. Nadao se da će se izgubiti u gomili u centru grada iako ni on ni ona nisu bili baš neupadljivi. Syd se začudio koliko ga noge zaista dobro služe, međutim dok je trčao samo jedna mu je misao bila u glavi...please, please don't start now. Naime kako je imao problema s plućima znalo mu se dogoditi da nekad jednostavno ostane bez daha.