Zvuk tucet pari nogu ih je pratio uzbrdo, te metalno lupanje 'forgedovih nogu. Ljudi su ih u čudu gledali kako su prolazili pokraj njih, no čini se da nisu pokazivali interesa da ih zaustave. Dok su trčali, warforgedov glas se opet čuo sa nepromijenjenom intonacijom, samo malo glasniji da bi ga Syd mogao čuti. "We need to be faster. Your slowness is a tactical disadvantage."

Sljedeće što je Syd osjetio su bile snažne, no nježne ruke koje su ga primale za struk i prebacivale preko ramena. Vidno ubrzavši tempo, warforged je upitao:""I need directions. Leed us to a hiding place." no, rame jednog warforgeda nije bilo baš najbolje mjesto za razmišljanje...

Iako mu nije bilo baš najugodnije Sydov sarkazam je uvijek bio za akciju. " Oh, do forgive me for being a tactical disadvantage. I wasn't aware that I need to be tactical. You run straight and than make right turn and than run some more. I'll tell you when to stop. My house is the fourth in a row"

'Forged je još ubrzao tempo, te se buka iza njega ubrzo izgubila. Za par minuta su se nalazila ni 20 metara od Sydove kuće, te kada je Syd dao znak, 'forged je skrenuo ravno na nju. Otvorio je vrata, ubacio Syda u predvorje te brzo stupio unutra. Pogledao je je još jednom niz ulicu, te zatvorio vrata i opet se okrenuo prema Sydu.

Za vrijeme njihova trka je izgubio plašt, te je sada njegovo savršeno tijelo bilo u potpunosti otkriveno. Bio je napravljen od drveta i sjajnog mithrala, koji su izgledali kao da su zajedno srasli. Njegovo vitko izduženo tijelo je imalo malo uža prsa i duže noge od standarnog warforgeda. Dva akvamarina koji su mu bili postavili u očne duplje su sjali u zamračemom predsoblju, te opet zurili u Syda.

"Have you sustained any injuries?"

" No, I'm fine." Ali kad je Syd počeo ustajati s poda svog hodnika osjetio je dobro poznati osjećaj presjecanja i gušenja u prsima i počeo je glasno kašljati, na trenutke potpuno gubeći dah. Njegovo savršeno blijedo lice sad je poprimilo pomalo ružičastu nijansu i dok je pokušavao doći do daha i dalje je gledao u warforgeda i mislio: For crying out loud Syd why!! Why didn't you just pass by...odustao je od pokušaja ustajanja i ostao je sjediti na podu skvrčenih nogu i glave zabijene među koljenima. Dah mu se pomalo vraćao...

Istog trena kada je Syd počeo kašljati, 'froged se kleknuo na jedno koljeno kraj njega. Začudo, počeo je mrmljati riječi koje su zvučale kao da priziva neku magija. Kada je spustio svoje ruke na Sydova ramena, bile su nevjerojatno tople. Osjećaj smirenosti se počeo širiti njegovim tijelom, te je kašljanje istog trena prestalo. Čak je uspio duboko udahnuti...

Bol je prestala, te se 'forged ustao, te podigao polu vilenjaka u naručju. "Where is your bunk? Your body needs rest."

Syd se počeo malo opirati očito se želeći iskobeljati iz warforgedovog naručaja. " No no, I'm fine. This happens all the time. I'm used to living with this. Now be so kind and put me down and we can go and sit." Sydov glas je bio blag i pun zahvalnosti...

'Forged ga je bez riječi spustio, te nastavio stajati pred vratima. Nije pokazivao nikakve inicijative da će početi govoriti, pa čak se ni pomaknuti.

Syd se zbunjeno okrenuo prema njemu čudeći se što ovaj još stoji pred vratima. " You're not coming? Well at least let me give you something to hide your body. I wouldn't recommend you to go out like that, or you're in the mood for another round of marathon?" Syd je još jednom ponovio svoj poziv." If you don't want you don't have to sit, just come in here, don't stand at the door. What will people say...that I'm not a good host." Nasmješio se i dalje nepomično gledajući u warforgedove sjajno plave oči.

Još koji trenutak je stajao na vratima, no ipak je krenuo za Sydom. Kada su ušli u dnevni boravak, opet se nepomično stao pokraj vrata. Ploče koje su mu činile lice nisu pokazivale nikakve emocije, čak ni kada je progovorio.

"I was created by humans. Why do they hate their creations?" Očito je nsatavio onaj razgovor koji su započeli na dokovima.

Syd ga je tužno pogledao duboko suosjećajući s njime i osjećjući se neobično posramljeno. Imao je nevjerojatnu potrebu ispričati se. " I am sorry." I on je odlučio stajati samo je skinuo svoj plašt i bacio ga na naslonjač. " I can't answer you that. It's the human nature. They both hate each other and they hate those they created. If it means anything...I consider you equal to humans. I do not hate you. Please, you don't have to stand at the door, I'm not going to hurt you, you've seen me, I can't even run 30 meters.

"I value your words. You have my gratitude for them." Glas joj je čak malo omekšao, no još uvijek nije bilo izraza na metalno-drvenom licu. Vrlo vjerojatno ga nikada nije bilo ni nikada neće biti.

"Where should I stand?"

" You can sit if you like." Syd je pokazao na naslonjače pokraj kamina. " Do you have a name? My name is Sydney and you have this wizard gratitude also. You levitated my pain, that means a lot to me." Nasmješio se i dalje ga tužno gledajući...

Pogledao je naslonjač, te vratio pogled na Syda. "I shall remain here. My functions do not require sitting." Još jednom se zagledao u naslonjač, te se ipak pomaknuo te stao ispred njega.

"My designation...my name is HU-S4. Former second corporeal of the 6. Healing Corp, state of Breland." Skrenuo je pogled prema prozoru dnevnog boravka, te upitao: "Are the Lhazaar Principalities part of Breland?"

" As you wish. That's a nice name." Sydov glas je bio tih i zvučao je kao da se prisjeća nečeg veoma tužnog i neugodnog. " No they are not a part of Brealand. The Lhazaar Principalitieas are independent. If I may ask how did you end up all the way up here, I mean what will you do here? This is practically a larger village."

Syd je nakratko skrenuo pogled, a zatim ga opet pogledao i rekao. " You know, my father died in the Last War..."  Ta rečenica nije bila nikome upućena, više je bila izrečena kao Sydova misao izrečena naglas.

"I came aboard a ship." Warforged je to izrekao savršeno ozbiljno, bez imalo sarkazma ili šale. "I can work. Unload and load creates on ships. I worked in a shipyard in Trolanport. I can work here as well." To je izrekao kao nešto što nije baš htio, no bilo je nužno zlo.

Kada je Syd spomenuo svog oca, 'forged je spustio pogled na pod. "I am sorry. He fought bravely and died honorably." Zadnju rečenicu je izrekao više kao mantru...očito ju je mnogo puta ponovio.

Syd je u čudu raširio oči. " You can do much better thing than just carrying boxes and trunks around for some stuck up sea baron, or thief, however you want to call them. Forgive me but I'm not acquainted with your physical abilities...can you tell me how did you stop my pain?"

" And thank you for my father...I do not blame anybody for his death. Some things are just meant to be..."

"I have been through a 2 week House Cannith training, in the basics of divine healing. My tutors have taught me how to repair flesh wounds." Nije komentirao da bi mogao naći bolji posao...to je samo prešutio.

"Many have died in the War." Ovo nije bilo izrečeno kao ništa drugo nego očita činjenica.

Syd nije ništa komentirao samo je kao iz topa ispalio. " Would you like to stay with me? I could use a helping hand.."

"Yes." Odnednom se počeo ogledavati po prostoriji, te čak napravio par koraka. Zagledala se u jednu od mnogobrojnih knjiga na podu, te se naglo trznula. Okrenuvši se prema Sydu, ispalila je prilično uznemireno (opet, bez ikakvog izraza lica). "My presence could endanger your well being, because of the hostile humans. I should not stay."

Syd se glasno nasmijao." My well being is endangered since the day I was born. Beside I don't see the point in living if everything is the same. I always do such unreasonable things like approach warforged in the middle of a protest against them. In any case my invitation is sincere and I would like you to stay. Humans will be hostile towards me with or without you..." Syd je zvučao krajnje iskreno, ali se pitao može li ona ili on razaznati nijanse njegovog rasoloženja...

Nekih par minuta je samo stajala tamo nasred dnevnog boravka. "Then I shall stay. What are your commands?" Gledala ga je s tim plavim očima, strpljvio čekajući njegov odgovor. Dok su oni tako stajali, izvana je dopirao zvuk zvona. Trinaest puta je odzvonilo pa opet utihnulo...

Kako je zvono odzvanjalo tako se Syd sjetio po što je krenuo prije nego što je sreo svoju gošću. Počeo se užurbano okretati oko sebe i zvjerati očima po sobi. " Yes yes, ockay, first you come upstairs with me so we could find you come clothes. And I need to change my appearance. I think it would not be advisable to come out like this. We are a bit conspicuous. " Poveo ju je van iz dnevnog boravka i krenuo prema gore. Okrenuo se prema njoj da vidi da li ide za njim. Morat će se naviknuti da ona ipak nije čovjek...

Pratila ga je u korak, te slušala sve njegove daljnje zapovjedi. "The best tactical solution to our current situation is to remain at the house. If that is not possible, at least I should stay here until the mob in the town dissipates." Zastala je kao da je nešto zaboravila. "DO I have the permission to speak freely?"

Syd je šutio sve dok nisu ušli u njegovu spavaću sobu. " Yes, excellent you remained...I am not and I will not be your master, nor you are my slave. As far as I'm corniced you are a completely free person. I asked you to stay with me because...because I wanted you to become my companion. I do not need nor want another pet, my cat does me just fine. You can talk whenever you want. Is that understood?"

Syd je otvorio vrata dvaju velikih ormara punih odjeće. " Pick any cloak you like. Just don't take something too colorful...I need to go out now because I was on my way to do something when I ran into you. You can stay in...feel free do read my books if you have any interest in that. Oh, and yes, don't mind my cat."

Syd je prišao vratima prvog ormara, svukao sa sebe svoju bolju kombinaciju odjeće i izvadio iz njega smeđe kožne hlače, običnu ispranu sivu košulju, kosu je raspustio, ali ipak mu se ispod kose nazirao dragonmark. Uzeo najobičniji crni plašt s kapuljačom. U usporedbi s svojim jutarnjim izgledom, sad je izgledao kao prosječni građanin Regalporta.

Okrenuo se prema warforgedu koji je stajao pred vratima i upitao. " I know you're not a fashion consultant, but do I look normal?"

Kada je čula govor o slobodi, širom je otvorila usta i duboko uvukla zrak. Ispuštala ga je uz piskav zvuk koji je podsjećao na parni stroj (iako parni stroj nije postojao u Eberronu:). Sydu je trebalo malo da shvati da se ona smijala. "I am as free as anybody else. And I know that. But you are now my new commander."

Zagledala se u ormar, te zurila u njega, pregledavajući odjeću. Izvukla je teški krzneni plašt, obojen u sivkasto plavetnilo boje mora. Prebacila ga je preko ramena, i tek onda je Syd shvatio da je iste boje kao njene umjetne oči. "This one."

Kada ju je upitao za odjeću, rekla je: "You look like a half elf."