Syd se zahihitao na nekoliko trenutaka. Pomislio je kako će ovo u svakom slučaju biti jedno zanimljivo poznanstvo.
" I'm going now, and I hope I will be back soon. Like I said you can go into my work room and go though my books. Anyway, they do not have any order. If anybody knocks on the door don't open. I'll do my best to come back in one piece."

Zbacio je kosu iza leđa i stavio kapuljaču na glavu. Već je bio došao do ruba stubišta kad se vratio do sobe i s vrata joj rekao. " We will have to work on a real name for you...or a nickname."

Zatim je praktički istrčao van iz kuće preskočivši prve tri stepenice i snažno zalupivši vratima za sobom...

Jedino što mu je rekla na izlazu je bilo: "Return safely!"

Kako je izjurio na ulici tako je zatekao...sve kao i uvijek. Koliko-toliko mirnu ulicu Regalporta. Krenuvši prema dokovima, nije primijetio ni jednu osobu od one gomile koja ga ja malo prije progonila. I bolje tako...

Kada se spustio na dokove, odmah je ugledao brod koji je tražio. Malena gnomovska lađa je bila usidrena ni pola milje dalje od doka, no još uvijek zaklonjena u malenom kanalu između susjednog otoka i onog na kojem je ležao Regalport. Vitki brod se ljuljuškao pod svojim kričavo narančastim jedrima, sa skladno izrezbarenim labudom na pramcu. Lađa je bila u potpunosti bijela, što je činilo jak kontrast u odnosu na narančasta jedra. Jedan čamac koji se odvojio od bijele gnomovske lađe je upravo pristajao na jednom od molova, no Syd nije uspio razlučiti tko su osobe u njemu. Činilo mu se (po njihovoj veličini) da su to tri gnoma, i jedan veći humanoid.

Syd je krenuo prema molu na kojem je upravo pristajao maleni čamac. Što se više približavao to je bolje razaznavao konture lica onih u čamcu...

Kako se Syd približavao, tako su se oni iskrcavali na mol. Iskrcali su se njih dvoje, jedan veći i jedan manji. Syd je već bio iznad malenog drvenog stepeništa koje je sa mola vodilo do razine mora kada se onaj, odnosno ona manja uspela...i bio šokiran sa spoznajom da ta malena osoba nije bila gnom, već djevojčica. Ona nije bila veća od gnoma, no očito nije bio od te male rase. Imala je dugu crnu, kovrčavu kosu, koja je bila zavezana u par neurednih, debelih pletenica (dread locka). Noge i ruke su joj bile prekrivene paperjastim crnim dlakama. Nosila je mišje sivu haljinicu, i sandale od špage. Nešto u njenim očima je Sydu bilo poznato no nije ju mogao točno smjestiti...

Viša osoba se uspela odmah iza nje, te zagledala u Syda. On je bio otprilike Sydove visine, te je imao isto tako raščupan busen crne kose na glavi. Bio je obučen u poderane lanene hlače, golih prsa i nogu. Snažna prsa su mu bila prekrivena crnim kovrčama i ružičastim ožiljcima, te su se snažno nadimala kako je disao. Dvije lagane, bacačke sjekire su mu visile oko pasa, a na ramenu je nosio ogromnu dvosječnu sjekiretinu. Stavio je jedno od svojih velikih, žuljevitih ruku na djevojčicino rame te zagledao u Syda. Nosnice su mu se proširile kao da njuška, te su mu se oči i zjenice suzile u dvije točke. "And who'r you?"

Syd im se oprezno priblžio, pogledao je dijete i ljubazno mu se nasmješio, a zatim je pažnju posvetio, pretpostavio je, njezinom ocu." Hy, I'm looking for a mister Tarkel. Could you maybe help me with that?" Zvučao je "građanski" iako mu se vidio dragonmark ispod kose koja se vijorila na vjetru...

Curica je podignute glave gledala u Syda, raširenih očiju kao da je u strahu. Stezala je vunenu lutku u rukama, te se privila još bliže muškarcu.

S druge strane, shifter je bio sve samo ne uplašen. Dohvatio se drška bacačke sjekire oko pasa, te pokazao niz oštrih zubi. Grleni zvuk njegova glasa je bio kontrapunkt Sydovoj melodioznosti. "And whose askin'?"

" My name is Sydney d'Lyrandar and I'm a friend of a mister Puler. He gave me the information of an arrival of a mister Tarkel. I have a job offer for mister Tarkel. That is if I manage to find him." Syd se smješkao sam sebe pitajući zašto igra ovu igru riječima. U svakom slučaju nije se ni trznuo niti ičim pokazao da je uplašen impozantnom pojavom ovog shiftera...

OOC: A diplomacy check please!

OOC: ne da mi se ono c/p. diplomacy je bio 5. action point 3

"D'Lyrandar, aye? What'd my fat cousin' have to do to have a friend like you? And why didn't he come personally?" Oči su mu još uvijek bile dva proreza, te je još uvijek izgledao prijeteće, no djevojčica se nasmijala od uha do uha.

" Oh, nothing much...he just sales me good books. And him...oh well, you see he was detained. Today he got a new shipment of books and was very busy...so he asked me if I could come and pick you up. Which came as big conveniance for me, and I hope for you too, mister Tarkel." Glas mu je bio hladan i neizražajan.

"Alright...I'll believe you for now. But don't you be playin' any tricks on em and my pumpkin!" Začuđujeće nježno je primio ruku od curice, te stupio korak bliže Sydu. "I'm Tarkel alright! Now lead us to the big guy!"

Syd se samo okrenuo na peti ne komentiravši ništa i poveo ih prema Pulerovoj knjižari.

Neobičan dvojac ga je pratio u stopu. Djevojčica se objesila za očevu ruku, te očima upijala svoje nepoznato okruženje. Svako malo bi upitala oca što je ono ili ovo, te bi joj ovaj začuđujuće nježno, no šturo objašnjavao. Ubrzo su stigli pred Pulerovu knjižaru, te ih je Syd uveo unutra.

Puler je, kao i uvijek, upravo nadvio svoje glomazno tijelo nad jednu malenu knjižnicu žućkastih stranica, te uplašeno dignuo pogled kada je malena družina ušla. Krznene uši su mu se trznule, te je otvorio usta u veliko 'O'.

Tarkel se nije činio nimalo začudenim Pulerom, te mu se čak nasmješio. "Hello, cousin. I see yer as large as ever! But yer years suit you well...it's been long since we seen each other!" Pogurnuo je djevojčicu prema naprijed, te je ova gledala u debelog shiftera sa razgoračenim očima. "This here's blood of my blood...my child, Zala."

Puler nije skinu izraz nevjerice s lica, te je nakon par trenutaka nekako jedva uspio progovoriti. "Bl-l-l-lood of you-r-r-r-r blood? B-b-b-but..." Obrisao je znojno lice svojom velikom rukom, te rekao. "Of course...w-w-w-welcome!"

Kad je ušao u knjižru i propustio kćer i oca ispred sebe, stao se sa strane pustivši da se članovi obitelji pozdrave. Malo se smješkao Pulerovom izrazu lica. Bilo mu je malo žao što je ipak morao dovesti Tarkela do knjižare, ali gledao je to s vedrije strane. Sad će Puler upoznati svoju nećakinju. Gledajući dijete iznenada se sjetio svog warforgeda koji ga je čekao kod kuće. Odjedanut je silno poželio biti s njom tamo...

Puler se još jednom nervozno nasmiješio djevojčici, te spustio svoje veliko tijelo na jedno koljeno ispred nje. "I am Puler. I'm glad to meet you. You and your father will be staying with me...Would you like to seey our new room? I have some great toys up there!" Začuđujuće, nije niti jednom zamucao. Curica nije ni čula njegovu rečenicu, već je u velikim mačkolim skokovima otrčala na kat.

Puler se okrenuo Tarkelu, te mu se topli smješak izgubio s lica. "The Flame knows you shouldn't have had a child! What were you thinking? How will you raise her?" Tarkelove oči su zasjale gnjevno, te mu je uz režanje odgoviro. "I don't care what yer thinkin'. Will you let us say or will I search for another home for us?"

Prvi puta od kada ga je Syd znao (što nije bilo baš puno, no opet) Puler je izgledao stvarno ljutito. Njegove shifterske osobine su došle do izražaja, te je Syd napokon uvidio i da se u njemu nalazi ona primalna sila kao što se toliko očito nalazila u Tarkela. "Of course I'll let you stay. But you are under my roof now. And you will do as I say until you are inder my roof.">

Neočekivano, čak nevjerojatno, Tarkel je odgovorio: "Aye, Puler. We're guests after all. I'll go with yer friend and try to earn some money. You watch Zala, alright?" Puler se vratio u svakidašnje, nježno sebe te odgoviro. "Alrigh-t-t-t-t-t-t-t." Kimnuvši Sydu, krenuo je prema gore.

Tarkel se okrenuo prema Sydu, te se zagledao u half elfove oči. "It looks like we're stuck together. Where to boss? And how much you'll pay me?"

Syd prvo nije shvatio da su oni gotovi i da se Tarkel njemu obraća s " boss". Pogledao ga je i rekao. " Maybe we could go somewhere where we could talk in private? How much I will pay you depends on how well the job will be done. In any case you will get a fee, regardless to whether the job is done or not. I'm a fair employer." Nasmješio se velikom, dlakavom shifteru i namignuo mu.

Shifter se namrštio, te odgovorio: "Aye...alright. But I ain't working for snickers, you know? And me kid needs to be taken care of..." Okrenuo se prema vratima i izašao. "Lead the way, boss!"

Syd je bez riječi krenuo za njime i kad je izašao van na ulicu poveo je Tarkela u jednu od svojih omiljenih taverni. U Regalportu je bilo dosta teško naći pristojno mjesto za piće i privatni razgovor, ali Syd je po svom dolasku temeljito tražio takvo mjesto i začudo našao ga je. Tamo je u danima kad Hazala nije dolazila išao objedovati. Poznavao je vlasnika i znao da je on razuman čovjek koji će razumijeti Sydovu potrebu za privatnošću. Taverna je bila udaljena 20 minuta hoda od Pulerove knjižare.

Syd i njegov pratioc su stigli pred vrata Wizardling Tower Tavern. Tavrna je bila smještena u jednom blago kosom drvenom tornju nekih pet minuta hoda od zadnje kuće Regalporta uz more. Maleni parkić ispred nje je gledao na more, te su klupe u sjeni dva ogromna bora pružala krasan vidik na more. Sama taverna je bila prilično neobična. Toranj je imao samo jednu prostoriju, koja se prostirala cijelom njegovom visinom. Spiralno drveno stepenište je gmizalo uza unutrašnji zid, do samog vrha. Dvije platforme su bile postavljene iznad samog tla (unutra) do kojih se moglo doći tim stpeništem. Odozgor se pružao čak bolji pogled nego iz parkića ispred zgrade.

Syd i shifter su ušli unutra, te ih je dočekala srčana vlasnica. Starija polutanka, žena nije bila višlja od metra, no već srebrna kosa joj se prostirala preko ramena. Pozdravila je Syda, te ih odmah odvela do Sydova omiljenog stola, smještenog na drugom od tri odmorišta na stepeništu, upravo kraj velikog lučnog prozora sa kojeg je pucao pogled na pucčinu.

Shifter je izgledao pomalo začuđeno, no brzo se prilagodio. Izvalio se na ugodnoj fotelji, te izgledao još divljije nego kada ga je Syd prvi put vidio. Njegova odjeća i izgled su bili u drastičnom kontrastu sa tom prilično luksuznom ustanovom. "So, what's the job?"

Syd je spustio svoj glas do šapata i nagnuo se bliže prema shifteru. Iako je znao da ih nitko vjerojatno ne sluša nije želio riskirati. Ako je u ovom gradu bilo nečega, onda je bilo lopova željnih informacija." Tomorrow morning around 8 bells, an Orien sponsored ship will sail into Reagalport. The ship’s name is Sea Shard and its captain is Fingel the Ram. Now, the ship is transporting a certain scroll or a book, I am not sure. I will assume that the scroll will be handed in to the Orien courier by the captain himself but than again I may be wrong. In any case your job is the courier. Basically, I wouldn’t care how you will handle him, but this time I will have to ask you that if possible you don’t harm the courier permanently. Just bring me what he will be carrying. Understood?"

Cijelo vrijeme Syd nije skidao pogleda s Tarkela i sad kad je zavšio i dalje je pozorno gledao u njegove  životinjske oči i željno očekujući reakciju ili odgovor...

Shifter se isto tako nagnuo prema Sydu, pozorno slušajući. Nesvjesno je stavio ruku na dršku bacače sjekire, te doslvno načulio uši. "You mean an Orien courier? That'll be messy, you understand? I don't know if I could take him down...Orien's arm their personel with magic, and you know that. I can fight him with me axe, but magic...magic's another story. Now, if a wizard would go with me...it could be done!"

Syd se zavalio natrag u stolac i neko vrijeme šutio gledajući u svoje ruke, a zatim upitao opet zureći u Tarkela." Do you have anything against the warforged?"

"I should have. I've lost my job because of those damned things. They can work all day you know...and don't get tired. That's why I'm here..." Shifter se namrštio, što nije bio lijep prizor. Mačkoliki nos mu se naborao dok su mu se u kutovima usana pojavili oštri vrhovi zubi. "But I don't hate that lot. I know how it feels to be hated..."

"Why?"