"Understood, comm...Sydney." Stala se pokraj prozora te zurila van. Ni ne okrenuvši se, odgovorila je. "You should go rest. You look tired. When do I need to wake you up?"

" Oh, and I am tired. So much things haven't happened to me in a long time. Let along in just one day.You be so kind and wake me up at 7 bells." Ustao je i nekoliko trenutaka gledao u warforgedova leđa koja su još uvijek zurila van kroz prozor. Zatim je krenuo prema vratima i na izlazu joj rekao. " I wish you a pleasent evening with my books. They are good company. Good night, Medic. "

Medic je ostao stajati kraj prozora, zureći u noć bez riječi. Syd se vratio u hodnik te uspeo do spavaće sobe. Soba je, kao i uvijek, bila u stalnom neredu. No Syda to nije trenutno zanimalo. Legao se u nepospremljeni krevet, te zaspao ubrzo. San ga je uzeo u svoj mekani zaborav, te je na par sati on zaboravio na sve svoje probleme...

***

Otvorio je oči. Par puta zatreptao od slabe svjetlosti koja je ulazila kroz žaluzine. Iznad njega se nadvijala krupna sjena. Krupna sjena koja ga je probudila svojim glasom. "Sydney, wake up. The seventh bell just rang." Sjena je odstupila korak, te još uvijek zurila svojim plavim očima u krevet. Polako su mu u mozak počeli sjedati događaji od jučer...Fiera, Orienski kurir, Pulerov rođak, 'forged...Medic. MEdic je strpljivo stajala nad njim i kao i uvijek, zurila.

Syd je pospano otvorio oči i nevoljko se iskobeljao iz kreveta. Sjeo je na rub kreveta, a njegova besprijekorno ravna kosa sad je bila rasčupana.  Promrmljao je gledajući u warforgeda koji je stajao nad njime. " I guess you don't know how to make coffee?"

"No." Okrenula se te izašla iz spavaće sobe. Njeni koraci su se čuli po stepenicama kako se spuštala u prizemlje. Ako su warforgdovi mogli biti nervozni ujutro, onda je ona to bila...

" Right, well ockay then." Syd je pričao sam sa sobom jer ona je već bila izašla van iz sobe. Teturajući je ustao i potražio nešto za obući. Uzeo je tamno ljubičasti pulover od grube vune, prve hlače koje je dohvatio, a kao i većina hlača u njegovom ormaru i te su bile crne. Brzo je to nabacio na sebe, počešljao se i zavezao kosu u rep. Gledao je nekoliko sekundi u lulu na noćnom ormariću i odlučio da danas neće pušiti. Ustvari počeo je razmišljati da potpuno prestane s tim.

Sišao je u kuhinju i užurbano počeo tražiti lonac za kavu. Nije se baš snalazio u kućanskim poslovima i nespretno je lupao limenim posuđem koje je proizvodilo iritantan zvuk što je samo još više pojačavalo njegovu nespretnost. Kad je napokon uspio pronaći nešto za što je mislio da bi mogao biti lonac za kavu počeo ju je pripremati. Dok je kuhala sjeo je na mali drveni stolić u kuhinji i počeo razmišljati o onome što ga čeka. Nije izgledao zadovoljno. Zvukovi koji su dopirali s peći nagovještali su da je kava skuhana. Pokušavajući maknuti lonac s vatre opekao se i sad je stvarno bio loše volje. Nabrzinu je popio šalicu vrele kave i pošao u dnevni boravak potražiti Medica. Bilo je vrijeme da krenu po Tarkela. Nije jeo. Jest će kad se vrati. Ako se vrati...

Kada je ušao u dnevni boravak, dočekalo ga je nešto neobično. Male planine knjiga koje su ležala po podu su nestale, no sve tri police koje su stajale uza zid su bile uredno naslagane knjigama. Još jedna policu, koju nije prije vidio, je stajala kraj vrata i bila isto taku prepuno.

Medic je stajala kraj prozora, te čitala knjigu i tu i tamo pogledala van. Kada se Syd ušetao, okrenula se i spustila knjigu na prozorsku dasku. "Good morning Sydney."

Još polupospan i živčan zbog epizode u kuhinji, Syd je u čudu raširio oči kad je ušao u dnevni boravak. Ne da mu se nije sviđalo nego jednostavno nikad nije vidio svoje knjige uredno složene. K tome zbunjeno je gledao u onu policu za koju se mogao zakleti da prije nije bila tu. Malo je gledao po sobi, malo je gledao u nju i naposlijetku rekao. " Good morning to you too. May I ask what have you been doing all night long?" No to pitanje je više bilo postavljeno retorički. Bilo je i više nego očito što je radila.

Uzeo je isti plašt koji je i jučer nosio s naslonjača gdje ga je i ostavio.
" It is time to go. "Zaogrnuo se plaštom i pričekao da Medic krene za njim...

"I have sorted all the books written in Galifar Common in the alphavetical order on the shelves, and brought a shelf from the basement for the books written in other languages. I don't know how to read them, so they are not ordered alphabetically." Zvučala je kao da joj je neugodno zbog toga. Izašla je za Sydom u hodnik, te sa vješalice navukla svoj (Sydov) dugi, modri plašt. Navukla je mekanu kukuljicu, te istupila van za polu vilenjakom.N

Syd joj se nasmiješio i rekao. " I like it very much. It is nice to see order in my life for once." Pitao se hoće li shvatiti da je to bilo upućeno njoj, a ne knjigama koje je složila. Nastavio je dalje. " If you like I could teach you some other language? It's not that hard and you seem like hardworking student..."

"Yes. Draconic." Ispalila je kao iz topa.

Kako su koračali ulicom niz brijeg prema moru i Pulerovoj knjižari, tako je Medic utihnula te još čvršće stegnula kukuljicu na glavi. Regalport se Sydu činio čudno užurbanim, te su se mnogi ljudi kao izgubljeno muvali ulicama. Tu i tamo je čuo dijelove užurbanih razgovora između mornara, radnika, pekara, trgovaca, ribara i svih ostalih ljudi na ulici...

"...yes, Gar told me it was a whole fleet!" "No, no, they have followed him across the sea, all the way from that bloodied isle... "...the Prince took his fleet yes, to meet them!" "I tell you, that'll turn into a war!"

Kada su stigli pred Pulerovu knjižnicu, već se bližilo osmo zvono..i dolazak tog nesuđenog broda...

" Wow, you really must like those dragons."
Kako su se približavali knjižari Syd je primjetio kako je Medic sve više stezala kukuljicu na glavi. Nije mu se sviđalo što ima toliko ljudi na ulicama. Nije mu se cijela ideja današnjeg pothvata sviđala. Shifter, wizard i warforged...pa kome normalnom bi se tako nešto sviđalo...
Kad su došli ispred knjižare Syd joj je rekao. " Just keep a low profile. Don't talk unless you have to. And speak only to me. Not to Tarkel, and keep an eye on him."

"Understood." Ušla je za njim u knjižaru.

U glavnoj prostoriji knjižare su sjedili Tarkel i Puler. Puler je sjedio u velikoj stolici za ljuljanje (koja je škripala pod njegovom nevjerojatnom težinom), a Tarkel na prostirki na podu. Oštrio je sječivo ogromne sjekire, te se ono caklilo na slaboj svjetlosti koja je dopirala kroz prozor. Kada su Syd i Medic ušli, oba shiftera skrenuše poglede prema njima.

Tarkleov glas je hrapavo zagrebao: "Ah, finally you're here. And I thought you bailed!" Ustao se i zabacio sjekiru na rame. Puler ih je pogledao sve zajedno te rekao: "G-g-g-good luck!"

Syd ih je samo pogledao i u sebi se iskreno nasmijao prizoru njih dvojice. Dok je jedan laštio svoju sjekiru, drugi je mazio svoje knjige. Samo je Syd mogao steći takva poznanstva. Opet se sjetio svoje majke i njezinih savjeta da bi malo ozbiljnije trebao shvaćati svijet oko sebe. " Hello, well I am not late so I don't see what's the problem." Kimnuo je Puleru i dao znak glavom Tarkelu da krenu. Izlazeći van s shifterom koji je silno želio isprobati svoju ulaštenu sjekiru na nekome, i mladim warforgedom koji je bio zaljubljen u zmajeve, Syd se nasmijao sam sebi i promrmljao ispod glasa. " Mother, I guess you were right."

Neobična družina je izašla van na ulicu, te krenula prema dokovima. Od Pulerove knjižare su već imali dobar pogled na molove, te ih je zatekao neobičan prizor. Samo je jedna lađa bila privezana za mol, i to ona velika Brelandska galija. Uobičajenih tuce brodova iz prinčeve flote je očito isplovilo preko noći, te se niti jedna zastava Seadragona nije vijorila. Čak se i prinčevska lađa otplovila, što je samo moglo značiti da je sam princ Ryger ir'Wynaran predvodio svoju flotu...nekamo.

Zbog tog neobičnog odsustva brodova, luka je bila praktički prazna. Jedan prosjak je pravio društvo jatu galebova koji su nalijetali ribarske mreže, te ispuštali svoje krikove rano jutarnjom suncu.

Medic je hodala uz Syda, a Tarkel par koraka iza njih. Tarkel je pogledavao 'forgeda od glave do pete, te napokon ispali: "So, how did a tin man meet up with a Lyrandar slick?" Prije nego što je Syd uspio odvratiti, Medic je rekla hladnim glasom. "I understand how a feral beast cannot understand the  rules of communication, but do not speak with me if you cannot say your thoughts properly." Rekla je to bez imalo ljutnje ili jala. Jednostavno, kratko i pasivno.

Taman kad je Syd planirao odbrusti Tarkelu, Medic ga je pretekla. Pogledao ju je u nevjerici i zaključio da je ona samo čekala pravi trenutak da mu nešto ovakvo kaže. I taj je osjećaj bio uzajaman. Syd je vidio da ovaj razgovor ima potencijala da se počne razvijati u krivom smjeru. " We aren't here because we love each other, or because we find it amusing. You Tarkel are here because you want your money, and she is here because the Lyrandar slick asked her so. And that is the end of this." Izgovorio je to hladnim i ozbiljnim glasom, iako malko povišenim. Htio je da shvate što je htio reći. Ali to neće biti lako postići s dvije usijane glave...

Trakel si je nešto promrmljao u brk, dok je Medic ostala tiho. Shifteru očito nije bilo do svađe, pa čak nije odgovorio na njene provokativne riječi.

Medic je zasjenila oči svojom snažnom rukom, te se zagledala na svjetlucajuću pučinu, koja je pod jutarnjom svjetlošću više izgledala kao zlato nego plavo. Spustivši ruku, rekla je: "A ship is appraoching." I stavrno, kroz par trenutaka, na pučini se pojavio brod. Napetih bijelih jedara, plovio je velikom brzinom prema Regalportu. Na najvišem jarbolu se vijorila zastava Seadragona, te je njen trup od tamnog drveta sjekao zlatno more prščući bijelu pjenu. Doplovio je do pola milje od Regalportske luke, te bacio sidru uz zvuk pljuskanja koji je čak dopirao do obale.

Na pramcu brodice se vidjelo ispisano srebrnim slovima ime broda, Sea Shard. Broda koji su oni čekali.

Upravo niz ulicu iz koje je Sydova družina stigla kada se spustila do dokova se spustio trojac. Dva muškarca u uskim oklopima od štavljene kože, sa dugačkim mačevima koji su im lupkali u koricama po bedrima. Njih dvojca su pratili ženu, koja je dugim koracima u zelenkasto plavim tajcama hodala prema jednom od molova. Prednji dio glave joj je bio obrijan na ćelavo, te su se plave linije dragonmarka ocrtavale na njoj. Orienskog dragonmarka. Ostatak kose joj je bio zavezan u dug rep kestenjase kosa koja joj je padala sa ramena.

Nebična žena i njena družina su stali na kraju jednog mola, te gledali prema brodu na udaljenoj pučini. Uskoro se maleni čamac spustio uz trup Sea Sharda te se upravio prema luci. U brodu su sjedila četiri muškarca, koji su silovito veslali noseći maleno plovilo u zagrljaj luke...

Syd je pogledom upijao sve što se događalo oko njega, i nije mu se i dalje sviđalo ono što vidi." We stay put until we see how will the situation develop. I don't want to make any rash decisions. " Zvučao je odsutno. Nije se više toliko obazirao na njih dvoje, sad je svu svoju pažnju usmjerio na ženu koja se nalazila na dokovima.

Žena je gledala prema malenom brodu koji se približavao, zaklanjajući oči od odsjaja na isti način na koji je to činila Medic samo par trenutaka prije. Kako je brodica pristala, tako se jedan veliki muškarac uspeo na mol. Mornar, čovjek. Pod snažnom rukom je nosio malenu škrinju. Ne veću od dimenzija neke manje knjige...

Predao ju je ženi, te razmijenio još par riječi s njom. Ona mu se nasmiješila, pokazujući redove bijelih zubi, te ga potapšala po ramenu. Mornar se isto iskesio, te okrenu i doslovno doskočio natrag na čamac. Prije nego što se žena uspjela okrenuti natrag, oni su snažnim zaveslajima vodili čamac natrag prema brodu.

Žena je izdala brzu naredbu svojim pratiocima, te su oni krenuli natrag. Hodajući po mola, njih dvojca su išli prvi dok ih je ona pratila. Jedan je nervozno spustio ruku na balčak mača, dok je drugi zvjerao pogledom po dokovima.

Tarkel je stajo ne više od koraka iza Syda i MEdica, te uzbuđeno prošaptao. "I'll take the two goons, and you take the courier."

Syd je podignuo ruku u znak Tarkelu da se smiri i da ušuti. " What, you want to slaughter them here in the middle of broad day light, in the middle of a port. Come down, we should wait until they enter some ally or at least wait until they move away from the docks."
Bacio je pogled prema warforgedu da vidi njezine eventualne reakcije i upitao. " Medic, what do you think?"

"Agreed. But if we follow them for too long, they'll motice us." Tarkel se nadovezao: "And nobody can run like an Orien. Lets put them down, here and now!"

Žena i njezina dva pratioca su sišli sa mola i krenuli niz rivu. Kretali su se prema ulici dvije ulice niže od one u kojoj su Syd, Medic i Tarkel stajali. Maleni čamac koji je donio 'paket' je već skoro stigao do svog matičnog broda. Galebovi su kričali kroz zrak, čineći situaciju još napetijom za čarobnjaka...

Syd je prosiktao kroz zube. " For crying out loud, Tarkel, would you just shut up!" Pričekao je još nekoliko trenutaka, a onda rekao. " Ockay, let's go now. Tarkel, you take the gards, and for the rest we'll do as the given moment will provide us."