Kiša je lila neumorno iz olovnih oblaka nad Regalportom cijele noći. Kao da zrak nije bio dovoljno vlažan od samoga mora, kiša je još povećavala njegovu slanu težinu. Syd je bio naviknut na rajsku mediteransku klimu Stormhomea, koji je u svojoj nevjerojatnoj mirnoći nosio toliko neprikladno ime. No Stormhome je bio daleko, a Regalport upravo ovdje i sada. Niz stisnute popločene ulice je tekla bujica kišnice, šumeći između ugodno toplih kuća Lhazaarana. Syd je u svojoj dvokatnici imao pogled na susjedne zidine enklave kuće Thuranni, koji su se u tami te kišne noći nadnosili nad ostatkom grada kao nekakve građevine divova. Ulice su bile prazne, tjerajući čak i one najpijanije i najneumornije u suhi zagrljaj mnogih krčmi Regalporta.

Ono što je prekinulo monotono lupanje kiše po krovu Sydove 'rezidencije', je začudo bilo zvuk kucanja. U prizemlju, netko je kucao na njegova velika, snažna hrastova vrata, te je taj zvuk odjekivao kroz praznu mračnu kuću. No tko bi kucao u 4 ujutro, po ovakvom vremenu?

OOC: OK, ako te jako smeta hrvatski, ja se prebacim na engleski. Diajloge ću pisati na engleskom svakako. Slobodno improviziraj kako ti izgleda kuća i sve slično...samo mi nemoj improvizirati sa NPCeima (kak izgledaju, kaj rade, kaj pricaju, ko su i sl.)
This message was last edited by the GM at 18:42, Wed 27 June 2007.

Zbog silnog uzbuđenja koje ga je obuzelo zbog njegova otkrića trebalo mu je 5 minuta da shvati da je netko na vratima. Naglo je prestao skakati i vrištati i zbunjeno je pogledo oko sebe i shvatio da je nažalost još uvijek na istom mjestu. Iako nije bio poznat po svojoj opreznosti ovaj put je prišao svom radnom stolu i pospremio ono što je radio duboko u ladicu radnog stola. Zatim se lijenim koracima uputio drvenim stepenicama prema dolje. Nije ga baš bilo pretjerano briga tko je na vratima. Sve da je pred vratima bilo i krdo oraka, on bi ih sada srdačno zagrlio i pustio unutra.

Kako je Syd otvarao teška, hrastova vrata, tako se zvuk oluje izvana pojačavao. Vid mu je zamutila prašina kapljica koju je hladni vjetar zapuhnuo kroz odškrinuta vrata, te je tek nakon par trenutaka uspio razabrati tko stoji pred vratima. U ono malo svjetlosti koja je dopirala iz kuće, ocrtavala se mračna silueta. Svoje krhko tijelo je skrivala ispod teškog plašta od tuljanove kože, te su jojs se samo oči caklile od odsjaja svijeća. Njezin nježni glas kao da je preo u oluju, no nije bio glasniji od šapta.

"Good morning, mister Lyrandar. I hope I haven't been interrupting your sleep? I would need to talk to you..." Koraknula je prema naprijed, očito želeći unutra.

Ne odajući ničim da je iznenađen iznenadnom posjetiteljicom Syd je jednostavno rukom pokazao da slobodno može ući, slabašno se nasmiješio i rekao " I never sleep." Bez riječi je poveo svoju gošću do prostorije lijevo od ulaznih vrata, pustio ju je da hoda ispred njega i kad ju je uveo u maleni starinski dnevni boravak ponudio joj je da sjedne u naslonjač nasuprot kamina. Sve oko njih je odavalo neki pomalo mistični štih. Prostorija je bila okrugla i posvuda su bile knjige i ispisani, zgužvani svitci. Kod prozora se nalazio veliki crni radni stol, a u sredini bio je okrugli stolić s dva naslonjača. U jednom je sjedila gošća dok je Syd bez riječi stajao pokraj kamina gledajući u nju. Prošlo je nekoliko trenutaka tišine ispunjene samo zvukom vjetra izvana kad se Syd iznenada stresao i kao da je postao svjestan da ipak nije sam rekao: " Oh, this was so rude of me, would you like a cup of tea maybe? You look a tad bit frozen."

Žena je ostavila svoj plašt na vješalici pokraj vrata odmah nakon ulaska. Bila je nešto niža od Syda, i izgledala je poprilično krhko. U kontrastu as njezinom snježnobijelom kožom, nosila je tamno crne vrećaste hlače i usku tuniku od tamne svile. Njezine male grudi su se ocrtavale ispod odjeće, no činile su ju više nego ženstvenom. Hodala je lakim korakom, poput plesačice, ili možda akrobata, te se okrenula prema Sydu (kada su hodali prema prostoriji sa kaminom) i nasmiješila se. Ispod crne kose su joj se skrivale vitke vilenjačke uši, tek malo provirujući ispod crne izmaglice.

Kada se posjela na naslonjač, progovorila je, no sada malo glasnije: "No thank you. The fireplace will do me just fine. Now, I wouldn't want to keep you in the dark for too long, and my time is limited, so we should be done with this as quickly as possible. My name is Fiera...and I have come here to share some information with you. You might not know me, or trust me...but believe me, you'll be interested!"
This message was last edited by the player at 12:13, Fri 16 Mar 2007.