Re: Random Notes by the GM
Kada je Syd imao otprilike dvanaest godina, njegova majka, Lady Dhalia, ga je povela na jedno 'putovanje'. Njegov otac i ona su mu rekli da će to biti jedan kratki odmor, ne dui od mjesec dana, na dalekom jugu Khorvaira. Rekli su mu da ide u zemlju vilenjaka, Valenarskih vilenjaka! Syd je od svojih tutora učio dosta o Valenarskim vilenjacima, i svaki dječak poluvilenjak kojeg je Syd poznavao (a i mnogi vilenjaci) su htjeli vidjeti Valenarske vilenjake. Legende su bile da jedan ratnik Valenara mogao potamaniti cijeli bataljun Deneithskih plaćenika...a on se upravo spremao u njihovu zemlju!
Za tjedan dana, nakon frentičnih priprema, Syd i njegova majka su se ukrcali na Lyrandarsku galiju, koja ih je odvela do velikog grada Passage, centra moćne Kuće Orien. Od tamo su imali plaćenu teleportaciju do Valenara, te je to inače vie mjeseca dugo putovanje bilo obavljeno u tri dana koliko im je trebalo do Passaga. To je bio prvi puta da je Syd iskusio moći teleportacije. Nasljednik Kuće Orien ih je dočekao u velikoj enklavi u centru, te ih odveo do malene jednostavne sobice u samom centru velike zgrade. Njegovo mlado lice je bilo raireno u osmijeh dok je objanjavao dječaku da se nema čega bojati, da će teleportacija izgledati kao kupanje u hladnoj vodi. Majka se na to samo nasmijeila i stisla sinovljevu ruku.
Kada ih je mladi Orien (kojemu je njegov Syberis mark prekrivao cijelo lice, glavu i prsa) primio za ruke, rekao im je da se smire i zatvore oči. Trenutak dezorijentacije i potpunog mraka kasnije, Syd je znatieljno otvorio oči i nalazio se na drugom mjestu. Nije bilo ni slično kupanju u hladnoj vodi, i kada je to rekao majci, ona se samo nasmijala.
Prvih tjedan dana je proletilo nevjerojatnom brzinom, za vrijeme kojeg su putovali suhim travnatim ravnicama krajnjeg juga Valeanra, u potrazi za velikim plemenom Visokog Kralja Vadallia. U pratnji ratne skupine vilenjaka koji su jahali na svojim brzim konjima, pokriveni velovima i maskama, te opasani svinutim mačevima, sabljama i lukovima, Syd je gutao svaki trenutak očima. No, ono to mu je ostalo urezano u pamćenje za cijeli ivot je bila zadnja večer prije njihovog sustizanja horde Visokog Kralja. Rasprostrvi raskone atore, njihova skupina je priredila logorite za dugu noć pred njima. Ratnici su se skupljali oko zapaljenih vatri na rubovima, a majka i Sydney su se povukli u svoj veliki ator-kuću. U njemu su se nalazili samo njih dvoje, i dva elitna čuvara Kuće Deneith koji su ih pratili cijelim putem. Tu večer je majka Sydneyu obećala poseban poklon, te je dječak nervozno čekao to će to biti. I stvarno je bilo posebno...
U ator je ula visoka vilenjakinja zagrnuta velovima kakve su nosili u Valenaru, te se bijela, zelena i crvena svila preklapala i plesala kako je ona svojim mačkolikim korakom hodala. Zaglavci i članci na nogama su zveckali narukvicama od kosti, a jedini dio tijela koji nije u nekom trenu bio pokriven velom su bile njene oči. Njeno skladno tijelo, i odjeća koja je otkrivala puno vie nego to je Syd ikada vidio je razbuktala njegovu pubertetsku matu, no ono to je nosila mu je privuklo panju čak i sa goliavosti. Vitki, zavinuti double bladed scimitar, čija sječiva su se presijavala srebrno zlatno pod svijetlima baklji, a duga drka ispolirano od mnogo rukovanja savreno leala u njenoj ruci. Syd i majka su sjedili jedan pokraj drugog u moru mekanih jastuka na podu, te je majka zapljeskala kada je ena ula. Syd je zadivljeno pratio majčin bis.
No tada je počelo ono to je ostavilo Sydova usta razjapljeno otvorena predugo da bi bilo istinito...ena je pokraj sebe spustila malenu drvenu kutijicu koju je otvorila, i iz nje su počeli dopirati zvukovi vilenjačkih frula i ritmičkih bubnjeva, no to nije bilo nita to Syd nikada nije vidio. I on je imao glazbenih kutijica. Sljedeće je zapalila par kratkih tapića tamjana, te ih zapiknula u zemlju u krugu oko sebe. Trake dima su se uzdizale oko nje, velovi se bibali od njena disanja a ritam kutijice se ubrzavao. A tada je vilenjakinja eksplodirala u akciju...
Njezine vitke ruke su počele usporeno, stilizirano vrtiti drku duplih otrica, obavijajući svoje tijelo kretnjama elegantnim orujem. Krunice, osmice, prebacivanje iz jedne ruke u drugu, okretanje iza leđa a sve popraćeno skladnim zibanjem njena tijela i snanim, brzim ritmom bubnjeva. Glazba se ubrzavala, njene gracilne kretnje ubrzavale, isprepličući njeno tijelo i otrice u nevjerojatnom skladu, ali i skrivenoj ubojitosti. Upravo kada je Syd mislio da je ena postigla savrenstvo kretanja, njegovo oduevljenje se pretvorilo u uas...ena je odskočila sa svoje pozicije kao mačka, te jednom čistom kretnjom i trzajem uputila rotirajuće otrice na majku. Zahvatila ju je preko prsa, vrata i trbuha, te je majčino tijelo eksplodiralo u oblaku krvi. Njen potmuli krik je nestao kada je Syd počeo urlikati od uasa, te čak nije primejtio kada su Deneithski čuvari skočili na dervia i sasjekli ju svojim tekim mačevima u mlitavu hrpu mesa i krvi.
Syd nije spavao sljedećih mjesec dana, iako je majka preivjela bez većih posljedica. No Syd je znao da je neto u njoj umrlo tog dana...kao da je otila sa ovog svjeta, a onda su je magije Jorasco healera vratile natrag...on je znao, ali nikada nije rekao da zna.
Godinama kasnije je saznao da je majka na tom putu obavljala pregovore o prisutnosti dragonmark Kuća u novoosnovanoj dravi Valenar. Kuća ju je poslala na tu misiju diplomacije, zbog njezinih veza sa vilenjacima ali i sa Kućom Lyrandar. Skoro je poginula zbog toga, no High King je pristao na njene uvijete samo par dana nakon to ga je upoznala. Utvrdilo se da je dervi koji ih je napao bio pripadnik ekstremistčke struje unutar Valenarskog drutva, koja je zastupala moralnu čistoću vilenjaka od utjecaja ljudi i 'niih rasa'.